SVITU, DODIRNITE NAŠ GRAD! Napravili smo vodič kroz splitske legende! > Slobodna Dalmacija

Dating > SVITU, DODIRNITE NAŠ GRAD! Napravili smo vodič kroz splitske legende! > Slobodna Dalmacija

Click here: ※ SVITU, DODIRNITE NAŠ GRAD! Napravili smo vodič kroz splitske legende! > Slobodna Dalmacija ※ ♥ SVITU, DODIRNITE NAŠ GRAD! Napravili smo vodič kroz splitske legende! > Slobodna Dalmacija

Naravno da je bilo ruganja, i svega drugoga od strane djece, to je nekako uobičajeno za naše podneblje. Katić, 11Starohrvatska župa Srnina Zmina 11 , Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 1928. U Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske uvršteno je 12 svojti među kojima su tri hrvatski endemi, četiri endemi jadranskog slijeva i jedan endem Sredozemlja.

Parus lugubris - mrka sjenica 157. Ulomci keramičkih posuda danilska kultura Sl. SARAJEVO, Rock for Ever Festival. Putišin sin j; 1550. Monticola solitarius - modrokos 122.

Kaže da je saznao kako je za izbjeglice stigao pun vagon kukuruza i pola vagona soli, a Piccili je to skrenuo u logor za potrebe zatoèenika. Interes za koncert Gotan Projecta R©C Jarun, Otok Tre¹njevka, subota, 17. Srce mi je tuklo k'o ludo.

Miljevci Zbornik Sve - Moramo, nadalje, istaknuti da će u organizaciji Smotre volontirati zaposlenici tvrtke DM koji će pomagati sudionicima u svim aktivnostima.

Vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljiæ uputio je èestitku hrvatskom izborniku Zlatku Daliæu i nogometnoj reprezentaciji Hrvatske na osvajanju drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu. Od samog poèetka Svjetskog prvenstva u nogometu, probudili ste pozitivnu energiju u javnosti voljom igrom i zajedništvom. U nekoliko navrata javno sam Bogu zahvalio što ste unijeli u javnost pozitivno ozraèje. Svojim odliènim igrama potisnuli ste u drugi plan vijesti o politièkim igrama što je ujedinilo ljude i ispunilo ih pozitivnim duhom i radošæu. Vaša ujedinjena igra, skromnost i sloga te upornost kao i èinjenica da ste u svojoj ljudskosti raèunali s Bogom, bilo je snažno nadahnuæe za sve strukture u hrvatskom narodu, ali i svim drugima koji su prepoznali vašu plemenitu poruku. Prateæi sav program doèeka i oduševljenog mnoštva, uoèio sam da se sav narod vama ponosi, i da ljudi iz raznih krajeva traže, je li netko od igraèa ili trenera s njima povezan životom, roðenjem ili korijenima. Želim vam prenijeti da sam i ja osobno kao i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ponosan što su izbornik i nekolicina reprezentativaca rodom ili korijenom iz ove zemlje. Dok proživljavamo depresivno javno mnijenje, vratili ste narodu volju za životom pa je ponovo izazvan emocijama i oduševljenjem. Ne znam èemu bih se više divio: Vama igraèima s izbornikom na èelu ili narodu koji vas je tako oduševljeno doèekao. Hvala Bogu da ste svojom igrom, skromnošæu, zajedništvom i upornošæu mom narodu vratili radost. Od srca èestitam svakom od vas, a posebno izborniku Zlatku koji je u svojim istupima više puta, uz Republiku Hrvatsku, spomenuo i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, kao i svima koji su sudjelovali na Svjetskom nogometnom prvenstvu od struènih suradnika do cjelokupnog Hrvatskog nogometnog saveza. Želim svima vama obilje Božjeg blagoslova u životu i radu, posebno u izgradnji zajedništva i stvaranju ozraèja nesebiène suradnje u našem narodu. Poseban Božji blagoslov neka vas prati u vašim obiteljima i zajednicama gdje živite. ANTE PAVELIÆ PREPORODITELJ I OBNOVITELJ HRVATSKE DRŽAVE Ante Paveliæ došao je sa sela kao i ogromna veæina Hrvata i morao je sam samcat nauèiti što znaèi biti sin maloga naroda, i što znaèi biti Hrvat. Malo gdje na svietu, èovjek je tako determiniran narodnim siromaštvom, tudjim naisljem i tudjim lažima, kao po hrvatskim zemljama. Seljaštvo, kao najkonzervativniji dio naroda i nastavljaè izginulog plemstva, èuva sve tradicije hrvatske slave i predaje, prenosi valovanje ljudskih vrednota iz koljena u koljeno. Na crti Ivan Planine-Senj, mali Pavelæ je sreo mnogo nepoznatih tradicionalnih narodnih filozofa poput onoga, koji mu je kao sveuèilištarcu davao životne instrukcije u zatvoru. Narodna mudrost dala mu je gesla, koja su bila jasna narodu iz kojega je nikao, za koga je živio i za koga je umro. Tužna je usamljena ljudska duša, nesposobna da napravi nešto izvanredno, da zadivi svijet i ljude oko sebe. I u sadašnjem èasu, u slavlju naših nogometaša nakon pobjede protiv Engleske i plasmana u finale svjetske smotre ma kakav san, nema tako lijepih snova, op. A oni su, sada vidjesmo, svjetski vrh. U problematiènim nogometnim okolnostima naša reprezentacija je izgubila podršku koju su ovi momci tako željeli. I sad kad su je napokon osjetili ne možemo ih prepoznati, šamaraju tkogod im doðe nasuprot, trijumfiraju, prijete da uzmu naslov svjetskog prvaka. Trebalo im je samo malo pažnje, podrške, ljubavi, kao razmaženom zapuštenom djetetu. Svojim izvrsnim igrama pod Daliæem, na kraju kvalifikacija i u skupini opet su privukli i navijaèe, a kad su osjetili njihov dah na svojim vratovima, kad su vidjeli trešnju tribina njima u èast onda ni zahuktala Engleska ne predstavlja problem, makar i povela na startu utakmice. Priznajemo, a sram nas je sad, u prvome dijelu izgledalo je to nespretno i slabo, no drugo poluvrijeme protiv Engleske najboljih je 45 minuta hrvatske reprezentacije u povijesti! Ni manje, ni više, nego najboljih! Hrvatska je izjednaèila, a potom držala u matu nepristojne Engleze koji, dok su vodili, samo ležali po terenu i krali vrijeme. Oh, kako su glupi ispali, na kraju im je falilo vremena, trèali su za loptom kao ludi, kad je Hrvatska povela izgledali su poput malih džepara koji bježe s ukradenom robom. Velièanstvena partija Hrvata toliko je dirljiva da moramo reæi sljedeæe. Naime, u sportu nema tragedije, tragedija je kad avion padne na djeèji vrtiæ, a ne kad bolja momèad doživi poraz. No, simbioza s navijaèima, narodom koju su ovi momci predvoðeni sa skromnim Zlatkom Daliæem uspjeli sa svojim pukom, ma sve to nas tjera na stav da bi poraz u ovoj utakmici bio shvaæen kao tragedija. A ovom narodu, podijeljenom i osiromašenom, poprilièno je dosta tragedija. Mnogima su tragièni svi dani koji žive, a sad se vesele. Pa, antropolozi i sociolozi æe davati svoja razmišljanja, sve su to pucnjevi u prazno. Ljudska duša je tu da se veseli, da bude zajedno s drugim dušama, a sve su nam to nogometaši priuštili. Njima je to nedostajalo, kada su dobili podršku postali su najbolji. Nitko nije otok, nitko ne može sam. Mi smo bili s njima, oni s nama. To je bilo tako lijepo da æemo iznova ponoviti, ma nema ovako lijepih snova. Ne da nema, nego ih najluði pisac nije mogao ni napisati, izmisliti, misaono dokuèiti. U stilu tko nas bre zavadi, moglo se proèitati kako je Vrhovni sud Hrvatske smanjio kaznu kapetanu Draganu i tutnuo mu u ruke zlatni kljuè za izlazak na slobodu. Pustimo sad usporedbu sa Tomislavom Merèepom, o èemu sam veæ pisao. Zanima me može li itko dati podatak kad i koliko puta je Vrhovni sud Hrvatske smanjio kaznu nekom hrvatskom branitelju zbog ratnog zloèina? Reæi da su 22. Zahvalivši na prijamu, izaslanstvo Saveza antifašistièkih boraca upoznalo je Predsjednicu Republike s radom SABA RH, izrazivši oèekivanje za veæom potporom državnih institucija. Ujedno je izrazilo svoje nezadovoljstvo revizionistièkim tendencijama u hrvatskom društvu vezanim za antifašistièku borbu. Smatraju da je uzrok tomu, uz ostalo, u èinjenici što su mladi naraštaji premalo upoznati s povijesnim karakterom i znaèenjem antifašistièke borbe, izrazivši oèekivanje da æe u predstojeæoj obrazovnoj reformi u udžbenicima biti više sadržaja o tom razdoblju hrvatske povijesti. Predsjednica Republike ponovila je svoju ocjenu da treba što više umanjiti podjele oko povijesnih pitanja u hrvatskoj javnosti. Ustaše su u Jasenovcu uklonili 700. Lik je doista genijalniji od Münchausena. Ljudskoj gluposti stvarno nema kraja. Specijalni stroj za drobljenje ljudskih kostiju bio je dovezen iz Njemaèke, a od praha ljudskih kostiju nastala je žuta zemlja koje ima mnogo u Jasenovcu! Dakle ljudske kosti nakon što se samelju postaju žute! Za to bi zlatnokamenèiæ trebao dobiti Nobelovu nagradu i to za kemiju. Sigurno su ustaše i u Samoboru imali jedan takav stroj. Glede kalorija, ustaše su bili doista genijalni kad su robijašima brojili kalorije. Ako su ih kanili ubijati, nisu ih uopæe trebali hraniti, kao što su 1945. Dakle glupost do gluposti. Zlatnokamenæiæ je zapravo napravio ono što je najmanje htio. Sada se najbolje vidi koliko je istinita stara latinska poslovica: Si tacuisses, philosophus mansisses - da si šutio, ispao bi filozof, u slobodnom prijevodu, da si šutio, nitko ne bi znao koliko si glup. Ali za zlatnokamenèiæa ionako nitko nikada ne bi pomislio da je pametan. No možda ovaj lik govori istinu. Možda su ustaše na Velebitu imali specijalan njemaèki stroj za pretvaranje ljudskih kostiju u kamenje i granje, jer kamenja i granja ima mnogo na dnu Šaranove jame. Ima još jedna zanimljivost u vezi s tim likom. On svoje postojanje zahvaljuje jednom ustaši. Naime, ustaški èasnik Marijan Mane Biloviæ izdao je njegovoj baki Lei i buduæem ocu Slavku koji je tada imao 14 godina i njegovom bratu Danijelu propusnicu za izlazak iz NDH. Smilovao se je majci i djeci. No zapravo Slavko nije bio ni u partizanima, nego kod nekog seljaka koji ga je skrivao cijeli rat u svojoj štali. A djed Ivo je zaglavio u partizanima. Jesu li ga ubili èetnici ili sami partizani vjerojatno netko zna, ali nije za javnost. Za javnost, ustaše su ga na Velebitu specijalnim strojem pretvorili u kamen i zatim bacili u Šaranovu jamu. Dakle jedan ustaški èasnik i jedan obièni mali èovjek izložili su svoj život spašavajuæi Židove i tako ovom liku omoguæili da se - rodi. A jesu li taj ustaša i onaj seljak postali pravednici meðu narodima, imate pravo tri puta pogaðati. POZIV NA USTANAK PROTIV OVRŠNE MAFIJE! Hobotnica koja živi na ljudima i siše im krv, odnosno novac, jest sistemski proizvedena i zato moramo raskinuti taj lanac. Pravosuðe bi to moglo riješiti za par dana, samo da postoji politièka volja. Svi problemu u Hrvatskoj dolaze iz politièke sfere. Temeljem Opæe deklaracije o pravima èovjeka OUN, Medunarodnog pakta o gradanskim i politièkim pravima, Završnih helsinških dokumenata, tisuæljetnog hrvatskog državnog prava i izražene volje hrvatskog naroda, temeljem odluke Prvog opæeg sabora Hrvatske stranke prava i prikupljenih preko osamstotisuæa 800. Hrvatski je narod punih trinaest stoljeæa održavao neprekinutu posebnost i samostalnost sve do 1918. Hrvatskom narodu do danas nije omoguæeno izjašnjavanje da li želi živjeti u svojoj suverenoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nego mu je nametnut izbor izmedu dviju Jugoslavija. Pozivamo sve Hrvatice i Hrvate, Muslimane, Sandžaklije, granièare s Drine, hrvatske državotvorne stranke, pokrete i organizacije, kao i sve one gradane koji Hrvatsku priznaju za svoju domovinu, da se pridruže svojim potpisima ovoj LIPANJSKOJ POVELJI o obnovi i uspostavi Nezavisne Države Hrvatske radi obrane hrvatskog naroda, svih hrvatskih državljana i hrvatske državne cjelovitosti. ZAGREB - LJUBUŠKI, 13. Molimo te, zagovaraj nas kod dobroga Boga. Preporuèamo ti prije svega potrebe Crkve u našem hrvatskom narodu i po svem svijetu; preporuèamo ti sve sveæenike da uspješno naviještaju ljudima Radosnu vijest spasenja i vode ih k pravom miru u Bogu; zatim, sve naše redovnike i redovnice, da se žrtvuju za Krista i bližnjega; sve naše obitelji, da žive po Božjem zakonu u slozi i ljubavi; našu mladež, da ustraje u svetim idealima; naše starce, bolesnike i sve koji trpe, da strpljivo za Isusom nose svoj križ; umiruæe, da preminu u milosti Božjoj, i pokojnike, da se raduju vjeènoj svjetlosti neba. TKO SU BILI CROATAN INDIJANCI?! Kad se je tjekom drugog svjetskog rata opæe nepovoljna situacija odrazila i na hrvatskim bojištima, iz podruèja koja su zauzeli partizani navirale su skupine prestravljenih izbjeglica koji su donosili apokaliptièke viesti o zloèinima koje su razulareno srbstvo i hladni teroristièki boljševizam poèinjali. Stanovništvo glavnog grada Zagreba se utrostruèilo, a mnoge tisuæe bjegunaca su neprestano navirale s Istoka i juga tražeæi spasa na slobodnom podruèju Nezavisne Države Hrvatske... Otac mu je bio Jakov Starèeviæ, a majka Milica, iz hrvatske obitelji grèko-istoène vjere, koja je primila katolièku vjeru prije svoje prve udaje u obitelj Èorak, a kao udovica udala se u obitelj Starèeviæ. On je govorio još 1870. U Mariboru je najveæi grob Hrvata u povijesti Hrvatske! Sada radim na knjizi i filmu — Mit o Jasenovcu. Gradivo za taj projekt dobivam istražujuæi po arhivama u Beogradu. Siguran sam, da æe film otvoriti mnogima oèi u sagledavanju prave istine. Postoje popisi po danima, popisi ljudi koji su dobivali pakete od rodbine, knjige bolesnih, popisi umrlih, popisi kažnjenih i mnogo vrijednih dokumenata koji daju pravu sliku Jasenovca... Ona je najmanje platforma za zaštitu žena od nasilja i za zaštitu obitelji. Ako se upitamo od koga bi to tobože bile zaštiæene žene i obitelji, onda vrlo brzo otkrivamo, prema toj konvenciji, da su ti nasilnici unaprijed zapravo svi muškarci, bez kojih, kao oèeva, braènih partnera, sinova, braæe i prijatelja, žene ne bi uopæe mogle postojati ni egzistirati kao razumska, emocionalno ispunjena i cjelovita ljudska biæa. Znaèi, ta konvencija sa svojim odredbama je jasno rasistièka, jer unaprijed stigmatizira, odnosno obilježava muškarce kao nasilnike nad ženama i djecom, èime produbljuje jaz izmeðu jednih i drugih i tako stvara frustracije i neprirodno meðusobno suprotstavljanje i odijeljenost, koja upravo može biti i temelj pravoga psihološkog i fizièkog nasilja. Kako su u tim sluèajevima muškarci fizièki jaèi, to naravno nešto više stradavaju žene, koje su fizièki slabije. Kolika su stradanja od psihièkog zlostavljanja, a koja itekako teško zarastaju, i koja strana više stradava, tek treba istražiti. Kad uzmemo u obzir da u prirodi vladaju prirodni zakoni koji u svemiru èine mir i red, a ne kaos, pa tako i u ljudskoj prirodi, na temelju genoma i prirodnih hormona, stupnjevano, uz povoljne društvene prilike, formira se cjelovit i sreðen spolni identitet svake ljudske osobe, za ravnopravno ljudsko zajedništvo i miran suživot svih prirodnih vrsta i svemirskih sustava, onda je razumljivo kakve štete za ljudsko društvo može uèiniti usvajanje ovakvoga nemira i nereda, kakav može donijeti ovaj nametnuti sadržaj, koji se kani postaviti iznad svih drugih prirodnih i državnih zakona. Posebno, buduæi da su zdrav ljudski razum, osjeæaji i savjest protiv svakoga ljudskog nasilja prema bilo kojoj ljudskoj osobi, a posebno prema slabijima i nemoænima, te da je to pitanje jako dobro regulirano brojnim pravednim meðunarodnim i državnim zakonima svih civiliziranih zemalja, pa i u našoj državi, nema nikakvoga moralno opravdanoga razloga da se ta diskriminatorska i pogubna konvencija usvaja. Tim više što je ona otvoreno protiv zdravoga ljudskoga razuma, protiv Boga, protiv prirode i protiv èovjeka, dakle protiv i žena i muškaraca i djece. Ona je i protiv svakoga reda i mira u ljudskom društvu i u prirodi. Zašto to onda neki moænici nameæu u globalnom smislu, teško je odmah dokuèiti. Možemo ipak samo nasluæivati, prema dosad viðenome, da su opet u pitanju nakaradno zamišljeni materijalni interesi onih kojima je novac jedini i najmoæniji idol, te njihov jedini pravi bog. S èime to pokušavaju cijepiti našu djecu?! Juèer mi je dijete, koje ide u osmi razred osnovne škole, došlo kuæi vrlo zabrinuto, tužno i potreseno. Kaže da su im neki studenti medicine održali besramno predavanje. Uèili su ih kako da bludno griješe, kako da upotrebljavaju grješna sredstva i pokazivali im sramotne slike. Doveo ih je jedan profesor iz Zagreba. Vladko Maèek je bio marioneta u rukama beogradske velikosrbijanske kamarile. Nije on bio od nikoga zaveden ili prevaren, jer sve što je radio radio je podpuno sviestno. U èasu, kad Hrvatski sabor, taj starodrevni simbol hrvatske državnosti, iduæi svijetlim tragom prošlosti, želi zajedno s Vama, Glavarom Nezavisne Države Hrvatske, na svoj rad zazvati blagoslov Boga Stvoritelja, ne mogu, a da ne progovorim i ja kao predstavnik Crkve Božje. Ovaj hram svetog Marka vjekovni je nijemi svjedok hrvatskih narodnih težnja, njegovih gorkih i radosnih èasova, njegova poniženja i njegova uskrsnuæa. U njemu su progovarali u tolikim i tolikim zgodama predstavnici one Crkve, koja je prema rijeèima Apostola 'Stup i tvrða istine'. Ona progovara evo i danas možda u najtežim vremenima ljudske povijesti. Ne zato, da daje savjete u èisto politièkim stvarima, za koje nema poslanja od svoga Božanskoga Osnivaèa, te ne može stoga preuzimati za njih nikakve odgovornosti, nego zato, da pogled zakonodavnog tijela, kao što je Sabor, upravi k Bogu, tomu temelju i izvoru svakog zakonodavstva iz kojeg izviru i naravni i svi pozitivni zakoni. Nema sumnje, da je jedna od najljepših odlika hrvatskog narodnog biæa u prošlosti bilo nastojanje, kako bi svoj narodni život doveo u sklad s naèelima objavljene istine Božje. I to ne samo onda, kad je iz toga mogla izbijati korist, nego i onda, kad mu je to bilo gorko. To oèekuje sav Hrvatski Narod i tome se nada i danas od svoga Sabora. Neka donosi zakone pravedne: gdje su jednaki tereti, neka su i jednaka prava! Neka donosi zakone moguæe, da se narodu ne navaljuju tereti, koje ne može podnositi. Obnova Hrvatskog sabora dokazom je Vaše duboke i žive svijesti odgovornosti, koji golemi teret želite podijeliti sa svojim suradnicima. I tu obnovu prati molitva Crkve i naših srdaca: neka Vjeèni Sudac, koji upravlja udesima naroda, svojom svemoænom desnicom uzida u temelje Hrvatskog Sabora i ureže u srca sviju Vaših suradnika isto tako duboku i živu svijest odgovornosti, da mogu Vas, Glavara Nezavisne Države Hrvatske, uspješno pomagati u obnovi i podizanju drage nam domovine na vjeènim temeljima evanðeoskih Kristovih naèela! ABSOLUTNA VEÆINA HRVATSKIH NARODNIH ZASTUPNIKA DALA JE HRVATSKOM DRŽAVNOM SABORU 1942. PRAVI IZRAZ HRVATSKE VOLJE U mržnji na Nezavisnu Državu Hrvatsku neprijatelji njeni upotrebljavaju sva moguæa sredstva, da naškode ne samo njezinu ugledu, veæ nastoje dokazivati, da Nezavisna Država Hrvatska nije pravno ni postojala u smislu meðunarodnoga prava, niti je prema naèelu legitimiteta Hrvatski Državni Sabor iz godine 1942. U takvim namjerama i prelazeæi preko èinjenice, da je Nezavisna Država Hrvatska zaista bila èinbenik meðunarodnoga zbivanja za pune èetiri godine, Hrvatski Državni Sabor iz godine 1942, posebni je trn u oku hrvatskih neprijatelja, te je razumljivo, da su njihovi juriši upereni baš prema toj kuli hrvatskoga odpora. Jer, obarajuæi pravovaljanost Hrvatskog Sabora iz godine 1942. Prema tom zakljuèku Hrvati nemaju zaista nikakvih državopravnih obveza ni prema Kraljevini Srbiji, a još manje prema bilo kakvoj Jugoslaviji, jer su samostalna i suverena država, ali opovrgavajuæi taj zakljuèak nelegitimnošæu hrvatskog narodnog zastupstva iz godine 1942. Poznato nam je, kako je ugledni dvadesetpetgodišnji borac i narodni zastupnik Hrvatske Seljaèke Stranke i ministar u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, g. Janko Tortiæ dokazao brojèanim podatcima i poimeniènim sluèajevima, da je u Hrvatskom Državnom Saboru iz godine 1942. Od ovih narodnih zastupnika Hrvatske Seljaèke Stranke sudjelovao je 80%, odnosno 76%, ako se odbiju trojica, èijem sudjelovanju bi se moglo nešto prigovoriti. Gaži je rekao da su u Saboru bili ovi zastupnici: 1. Kada ih ne bi bilo više, onda je ovo, s drugom Kulenoviæem, ipak preko 55 posto njegovih zastupnika. No ja znam, jer sam s Džaferbegom bio na konferenciji, kada se o tomu govorilo, da su se svi zastupnici njegove stranke odazvali u Sabor, koji su bili pozvani, u koliko nisu bili zaprieèeni uslied borba s partizanima i èetnicima. Osim nabrojenih, bila su u Hrvatskom Saboru od godine 1942. Nadalje: od èlanova Hrvatskog Sabora iz godine 1918. Suradnja izmeðu starih i mlaðih hrvatskih narodnih zastupnika, izmeðu Radiæevaca, Pravaša, Džaferovih, izmeðu katolika, muslimana i pravoslavaca - bila je najsrdaènija. Idem dalje i tvrdim: Težko bi bilo naæi jedan parlament, u kojem bi vladala jednodušnost izmeðu èlanova, kakova je vladala baš u Hrvatskom Saboru od godine 1942. Ne samo u obrani prava Sabora protiv svakoga, nego i u radu svih Odbora - osim u Gospodarskom Odboru, gdje je, ali kompaktna veæina tako onemoguæila jednoga-dvojicu, koji su pokušavali nametati svoju volju, odnosno neèiju volju. Utjecaj Ustaškog Pokreta u Saboru bio je neznatan - praktièki nikakav! Neka ovaj prikaz, a napose ovdje navedene brojke, ponukaju na razmišljanje i na konsekvence, koje iz ovakovog stanja stvari nuždno rezultiraju! Šufflay Nije trebalo dugo èekati, pa da se pokaže da onaj tko je ubio dra Milana Šufflaya nije pogodio cilj, jer je kanio ubiti u njemu misao i svijest hrvatskog naroda, a zapravo je još više raspalio njene iskre, koje sada bukte u velikom plamenu oduševljenja i radosti, u trijumfu i veselju, koje obuhvaæa cijeli narod, ne samo u granicama domovine, nego i izvan nje. Sjeni dra Šufflaya bit æe nesumnjivo najdraža ona zahvalnost naroda, za èije je ideje dao svoj život, ako dodje do izražaja u èasovima velike radosti radi ostvarenja težnja, koje su mnoge generacije nosile u sebi i krvarile za njihovu pobjedu. Talent dra Šufflaya nije bilo teško zapaziti njegovom profesoru Tadiji Smièiklasu, koji ga, dok je još bio student, uzeo za pomagaèa kao urednik zbornika »Codex diplomaticus regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae«, Na tom poslu Šufflay dolazi u priliku da se detaljno upozna s opsežnom arhivskom graðom Dalmacije, u kojoj su se stoljeæima ukrštali razni kulturni utjecaji. Više nego domaæa povijest njega zanimaju sile, koje su u prošlosti djelovale na Balkanskom Poluotoku, odnosno na Jadranskoj Obali i u njenom dubljem zaleðu. Tako je on unaprijed bio opredijeljen da zahvati u složen i težak problem albanske prošlosti, jer je taj problem stajao u vezi sa svim povijesnim problemima zapadnog Balkana, odnosno u njemu su mogla naæi objašnjenje razna pitanja iz povijesti susjednih naroda. On na ovom podruèju, koje je prije njega bilo posve ne istraženo, nije mogao ostati samo povjesnièar u strogom smislu; morao se baviti i drugim, pomoænim znanostima: sociologijom, etnologijom, etnopsihologijom, filologijom i arheologijom, u kojim granama je govorio isto sa takvom sigurnošæu kao i na podruèju povijesti. Ponekad je morao u svojim mnogobrojnim èlancima i ogledima po dnevnim listovima i književnim revijama kao publicist pripravljati teren za svoje znanstvene radove. Otud su njegovi publicistièki radovi osobito interesantni, te predstavljaju nešto izuzetno u hrvatskoj publicistici. Kao publicist nije mogao u teškim danima hrvatskog narodnog života izbjeæi tretiranje politièkih pitanja, te su mnogi njegovi èlanci još uvijek živo vrelo dragocjenih politièkih misli, ideja i poticaja. Milan Šufflay je mnogo više od uèenjaka-povjesnièara: on je bio nacionalni ideolog, bio je veliki otkrivaè zapretenih snaga u bogatoj i burnoj poldrug milenija dugoj prošlosti hrvatskog naroda i svojom tragiènom smræu postao je najdostojniji svjedok nepobjedivosti i životvornosti tih snaga, koje su dovele do uskrsnuæa države Hrvatske. Medju hrvatskim povjesnièarima dr. Šufflay stoji osamljen po predmetu, kojem je posvetio najveæi dio svoje pažnje i najljepše stranice svoga djela. U uèenom svijetu važio je kao jedan od najboljih albanologa, a dao je s tog podruèja velik niz djela od trajne vrijednosti, koja æe biti dragocjeno štivo èak i onda kada se vrela, kojima se on služio, budu mogla utopiti u moru drugih, novijih. On je temeljito prouèio i obradio u nerazluèivoj vezi povijest i društveni sustav onoga planinskoga podruèja naseljenog Slavenima i Ilirima od Bosanskih Donjih Krajeva, pa do rijeke Škumbe u Srednjoj Albaniji brižno naglašujuæi sve niti, koje vežu Hrvate za narode s toga podruèja. On je našao i uvjerljivo prikazao mjesto i vrijeme za smještaj ne samo izbojaka, nego i jezgri hrvatskog narodnog organizma izvan njegovih današnjih etnografskih granica na Jugoistoku, duboko pored jadranske obale. Utvrdio je i povjesnu i društvenu logiku po kojoj je taj dio središnjeg narodnog organizma morao nužno da se ispruži do u srce istoène zone Balkanskog poluotoka. Iz njegova prikaza i rekonstruiranog lica sredovjeène hrvatske povijesti vidimo kako su Hrvati grèevito prionuli uz cijelu sjeveroistoènu obalu Jadrana i nje se ustrajno držali kao mosta, preko kojeg su ostali u trajnoj vezi s rimskom crkvom i zapadnom uljudbom. Pred snažnim naletom istoènih osvajaèa i njima kulturno, vjerski i etnièki podredjenih naroda na Balkanu poèinje pucati hrvatski obruè uz Jadran od jugoistoka prema sjeverozapadu ostavljajuæi za vjekove tragove svoga poslanja. U Šufflayevu prikazu mi gledamo, kao da se danas dogadja to pucanje hrvatskog limesa, vidimo njegovo komadanje i potiskivanje njegovih djelova prema zemlji matici. Istovremeno puca i živi lanac katolièkih biskupija, te kroz njihov istanjeni nasip na jadransku obalu izbijaju pod vojnièkim šljemom klinovi islama i istoènog pravoslavlja. Prikazu toga znaèajnog procesa i terena Šufflay je posvetio glavni dio svoje uèenjaèke pažnje i po tome je osamljen medju hrvatskim povjesnièarima. Najveæe i najupotpunjenije Šufflayevo djelo s podruèja albanologije jeste »Srbi i Arbanasi«. U predgovoru toj knjizi kaže prof. Stanojeviæ: »Pisac ove knjige uspio je da pomoæu bogate riznice svoga solidnog znanja, svojom sjajnom erudicijom, finim i realnim osjeæanjem prošlosti i odilènim metodom, prikaže istoriski život u Albaniji, osobito u onom dijelu Albanije, gdje se ona vezuje sa životom i prošlošæu našega naroda«. Ovo Šufflayevo remek-djelo nije nastalo iznenadno kao cjelina, nego mu je prethodio cijeli niz važnih i za nauku od najveæeg znaèenja rasprava, èlanaka i ogleda. U prvom redu, on veæ 1913. Ove edicije izašle su svega tri knjige, koje danas predstavljaju najbolji zbornik gradje za povijest Albanije i njoj susjednih naroda. Suradjivao je na sliènom zborniku što ga je pod naslovom »Illyrisch-albanische Forschungen« u dva djela izdao sam Thalloczy. Kad bi se glavne njegove rasprave pobrojile to bi zahvatilo previše prostora, te æemo spomenuti samo neke, koje su u najužoj vezi s albanologijom. Na prvom mjestu tu dolazi »Die dalmatinische Privaturkunde«, Beè 1904. Tu je veoma zbijeno, ali sasvim instruktivno i jasno izložena u malo prostora i s velikim znanstvenim aparatom povijest Hrvata od prvog spomena njihova imena, pa sve do dolaska Turaka i to u vezi s poviješæu susjednih naroda istoga doba. Ova radnja sadrži još i skoro potpunu bibliografiju povijesnih djela i vrela za to doba hrvatske povijesti, a uz to i kritièke opaske na pojedina djela, te æe moæi služiti trajno kao sjajan vodiè kroz sredovjeènu hrvatsku povijest. U ovo podruèje spada i Šufflayev historijski roman »Konstantin Balšiæ«, u kojem su u književnom obliku prikazani dogadjaji i prilike sredovjeène Albanije i Crne Gore. Osim toga veliki broj manjih i veæih èlanaka rasutih po novinama i revijama, do kojih je sada teže doæi, jer ne postoji toènog popisa njegovih djela, Neke od tih èlanaka izdao je on 1928, u knjizi »Hrvatska u svijetlu svjetske politike«. Oni koji su èitali koju od ovih njegovih radnja mogli su se osvjedoèiti, da i onda kad izlaže jednostavne dogodjaje iz mutne i daleke prošlosti rijeè mu je živa, puna znaèaja, blistava i poetska kao rijeè pjesnika ili proroka. U sadržinu svojih reèenica unosi on svu toplinu svoje duše, temperamenat strastvena ljubitelja istine i snage prošlosti, te vjeru u besmrtnost svih onih sila, koje su svojom stvaralaèkom moæi pokretale ljude i dogodjaje u prošlosti. Ako razgledamo njegova djela, od prvoga izašlog prije èetrdeset godina pod naslovom »Hrvatska i zadnja pregnuæa istoènog imperija u doba triju Komnena«, gdje je udaren solidan temelj i odredjen pravac njegovom kasnijem radu, pa do posljednjeg o »Crvenoj Hrvatskoj«, èitatelj æe se iznenaditi što u tim èlancima i raspravama ne æe naæi ni jedne suhoparne reèenice, nijedne fraze bez punog znaèenja, ni jedne suvišne rijeèi i ni jedne od glavnog predmeta otkinute misli kao što æe ih neminovno naæi kod svih drugih povjesnièara. Èini se da on nikad nije pristupio pisanju nekoga manjeg ili veæeg djela dok nije svu gradju, kojom æe se poslužiti, u cijelosti prouèio i odabrao ono što je u njoj bitno, te odbacio sve što je nevažno i sporedno, pa tek onda ostatak gradje uklopio u duh vremena, kad je ona postala djelotvorna, onda ju osvijetlio pogledom suvremenoga sociologa i filozofa te umjetnièkom rijeèju prikazao tako živo i uvjerljivo, da imademo dojam kao da gledamo pred sobom ljude i dogodjaje iz daleke prošlosti dok ispred nas prolaze u punom naponu snage i zanose nas svojim životnim idejama kao pravi vodji i iskusni stratezi. Izreèena Šufflayevom rijeèju povijest zaista postaje »Magistra vitae« i èimbenik našeg preporoda; ona oplemenjuje naše težnje i ideje, ubrizgava nara vjeru i pouzdanje u konaènu pobjedu i krijepi naše jedinstvo. Uzalud æe se u njegovoj obradbi povijesti tražiti suhe informacije o dogodjajima i ljudima, te redosljed promjena, jer toga nema zato, što piscu služe dogodjaji, ideje i ljudi samo kao svjedoèanstva o duhu vremena, koje on objašnjava izlaganjem èinjenica, te njima dokazuje naglašene smjernice, preokrete, padove i uzdizanja. U tim su izlaganjima redovito subjekti pojedini narodi, a sve drugo je ilustracija i argumentacija njihove prošlosti i sadašnjosti, te projekcija buduænosti. Da bi se samo donekle naglasila važnost Šufflayeva interesa za jugoistoène krajeve do kojih je dopiralo hrvatsko ime, potrebno je spomenuti, da su na zapadu, sjeveru i sjeveroistoku etnografske granice hrvatskog naroda manje više toèno i jasno odredjene, ali prema jugozapadu one su otvorene i tek rekonstrukcijom dalje prošlosti i slijedom dogodjaja kroz stoljeæa može se odrediti kako se tamo granica pomicala i od pritiskom kakovih sila. Za sudbinu su hrvatskog naroda u buduænosti od neizmjerno velikog znaèenja iskustva s onim granicama njegova narodnog organizma, koji je na ovom balkanskom odsjeku bio poplavljen i vjerski i nacionalno od stranog elementa, pa je dr. Šufflay osvježenju toga iskustva poklonio najveæu pažnju. Iz njegova ispitivanja proizlazi jasno, da su vrata nacionalnoj ekspanziji Hrvata otvorena samo u velikoj mjeri na ovu stranu, pravcem kojim su se kretali i njihovi daleki predji, i to je veoma znaèajna pouka, koja se ne bi smjela nikada zaboraviti i zapostaviti. U svom znanstvenom radu ostao je dr. Šufflay uvijek na visini uèenjaka koji ne želi dijeliti savjete niti izvoditi moralne pouke iz svoga nauèanja, ali je stalno imap na umu jaèanje svijesti u pripadnicima svoga naroda o dalekoj njihovoj prošlosti, iz koje se imade crpsti snaga za buduænost. Povezivanje djelova jednog naroda i svih njegovih pojedinaca i društvenih jedinica moguæe je samo putem izgradnje zajednièke svijesti o jednom praishodištu i jednom te istom poslanju, koje je odredjeno prošlošæu. Uloga Hrvata, kako ju je shvatio i prikazao povjesnièar dr. Šufflay, nije se mnogo promijenila od najdalje prošlosti sve do danas. Gledajuæi na tu povijest kroz najvjerodostojnija svjedoèanstva od najstarijeg vremena do danas kao na dlanu on ju u njenom dinami¬ènom pokretu ovako oðredjuje: »Imajuæi iza ledja geopolitièku silu Podunavlja legli su Hrvati na Jadran, koji je bio Sredozemlje u malom, kulturna jedinica, svezana obruèem rimsko-dalmatinskih i talijanskih gradova. Politièka povijest sredovjeène hrvatske kraljevine zapravo nije drugo veæ odsjev velike borbe izmedju sredozemnog istoka i zapada, Bizanta i Rima, Zapad je na hrvatskom tlu apsolutno nadmoæan i sva zapadnjaèka premoæ ostaje karakteristikom hrvatske nacije kroz sva poznija vremena. Hrvati ostaju na zapadnom rubu ponora, koji dijeli dva svijeta na Balkanu i koji se ni na koji naèin ne dade prikriti travom i mahovinom. Nakon gubitka svoje dinastije oni postaju predzidjem kršæanstva prema turskoj najezdi, »Bogonosac« slavenske baštinske mase stvara uoèi ove najezde vanredno važnu sektu bosanskih bogumila. Slavenska sesilnost pretvara se u vjernost prema domovinskoj grudi, slavenska mukotrpnost u èuvstvo lojalnosti. Biološka pozadina ove svijesti, pijetet je prema mrtvima i dužnost prema još nerodjenim naraštajima. Uz suradnju kumponente »bogonosaca« ta se svijest u današnjim danima kristalizira u muèenièku borbu za naèela èovjeènosti«. Šufflay oznaèio važnost zemljišta, koje su zaposjeli Hrvati, ali ne samo to, nego i medjunarodno znaèenje njihova poslanja što ga u raznim razdobljima tu izvršiše odredjujuæi i za buduænost put kojim se imade poæi. On ne nastoji da utanaèi èinjenice koliko da im odredi smisao i orijentaciju njihovih pokretaèa, pa po tome postaje nešto više od povjesnièara — on je hrvatski historiozof. Veliko njegovo znanje povijesti i filozofije omoguæilo mu je da s veæe visine promatra politièke težnje i dogodjaje, te da prema njima zauzima stav kakav bi morao zauzeti svaki svijestan Hrvat. Po Šufflayevu mišljenju moæ jednog naroda leži u njegovu dugom sjeæanju i jakom pamæenju i radi toga u njegovu jakom jastvu i jakom egoizmu, jer nema jastva bez pamæenja ni naroda bez povijesti. Stoga tko danas hoæe da mu njegov narod bude svjež i snažan, taj ne smije razarati njegovo pamæenje, jer time uništava njegovo jastvo. Šufflay zato posebno istièe da nema te ideje buduænosti, koja bi u narodnim redovima mogla imati snagu prošlosti. Slijed se mora držati, jer inaèe dolazi nered, a ne spas. Najbolje je služio interesima svoga naroda onaj tko je najviše doprinosio osvježenju narodnog pamæenja i povezivanju nevidljivih a živih niti njegove prošlosti. U toj službi je dr. Šufflay nadmašio ostale, jer on je umjetnièkom rijeèju otkrio i ovjekovjeèio bit narodne misli od njenog izniknuæa tamo negdje u zakavkaskim stepama, pa do prvih pozitivnih s opæe ljudskoga stanovišta njenih ostvarenja na obali Jadrana, te do naših dana. To najviše duhovno etièko blago hrvatskog naroda, iz kojeg on dobiva svu svoju životnost i stvaralaèki polet preuzela je bila na èuvanje i na rasadjivanje u sve narodne æelije Starèeviæeva Hrvatska Stranka Prava. Uèenjak i vidovnjak Milan Šufflay našao je u njoj najmoænijeg graditelja hrvatske državnosti kad je kazao, da ona misli na plastiku tla, na geopolitièke sile, koje su jaèe od svake ideje. Ona misli na tisuæljetni jaz, koji je pukao baš u blizini hrvatskog naroda. Misli na svoje zadrte susjede, koji crpe snagu lih samo iz prošlosti i proti kojima se ne može uspješno povesti u borbu — èista buduænost. Uklopivši svoje iskustvo uèenjaka i vidovitost narodnog proroka u borbeni stav starèeviæanskih ideja dr. Šufflay je mobilizirao sve one duhovne stvaralaèke snage hrvatske prošlosti od najdavnijih vremena do danas, ulio jedinstvenu dušu golemom hrvatskom organizmu i prekalio ju sviješæu i vjerom u konaènu pobjedu. Odluèno odbijam politièku etiketu u kojoj kažete da se Autohtona — Hrvatska stranka prava uredno pojavljuje kada je HDZ na vlasti i maršira po Zagrebu. Autohtona — Hrvatska stranka prava i osobno kao predsjednik progonjen sam i zatvaran od strane SDP-a i HDZ—a samo zato što sam ZA DOM SPREMAN, samo zato što sam ZA DOMOVINU SPREMAN DATI SVOJ ŽIVOT, samo zato što smatram da je politika HDZ-a i SDP-a ista politika i koja vodi u propast Hrvatski narod. Stevo Culej, Dražen Keleminec je dragovoljac Domovinskog rata, a moj ratni put možete provjeriti u Ministarstvu branitelja. Svojom izjavom pokušavate opravdati Kolindu Grabar Kitaroviæ koja nije mogla suzdržati svoje emocije kod posjete prijatelja, èetnika Aleksandra Vuèiæa, koji je svojim poticanjem ubio mnoge branitelje i civile u agresiji na Hrvatsku, jer vašoj dragoj Kolindici nije sjela moja poruka tom gadu MARŠ VAN IZ HRVATSKE. Svojom izjavom pokušavate opravdati Kolindu Grabar Kitaroviæ kod branitelja i udovica Domovinskog rata i Kolindin bijes prepisati samo dragovoljcu Domovinskog rata i predsjedniku Autohtone — Hrvatske stranke prava Draženu Kelemincu. Svojom izjavom Kolinda Grabar Kitaroviæ uvrijedila je sve civilne i vojne žrtve rata, branitelje, domoljube i udovice Domovinskog rata. Marginalac i predsjednik marginalne Autohtone — Hrvatske stranke prava, gosp. Culeju, jasno vidi da Kolindina, HDZ-ova i SDP-ova politika vodi genocidan rat protiv Hrvata i Hrvatica, da vodite politiku na štetu Hrvatske. Culej, vaša stranka HDZ zajedno sa SDP-om kriva je što umirovljenici kopaju po smeæu da prežive, kriva je da mladi odlaze iz Hrvatske radi ezgistencije, a i ljudi srednje životne dobi radi premalih plaæa takoðer odlaze iz Hrvatske, kriva je za zakon o ovrhama i blokadama raèuna koji postoji samo u Hrvatskoj, kriva je što ste poljoprivrednika slomili i uništili, kriva je zbog najveæeg PDV-a u Europi, kriva je zbog najveæeg poreza na dohodak, kriva je što se preko 3000 branitelja ubilo, kriva je što zapošljavate samo uhljebe, kriva je što želite zabraniti pozdrav s kojim se branila Hrvatska, kriva je što koalirate sa jugoslavenima iz HNS-a i velikosrbima Miloradom Pupavcem i Vojislavom Stanimiroviæem koji Hrvatsku prikazuju kao genocidnu i zloèinaèku. Culej vama to ne smeta jer imate saborsku plaæu, a sutra imat æete saborsku mirovinu, ali meni marginalcu smeta. Kao dragovoljac Domovinskog rata, kao marginalac imam pravo na svoje politièke stavove, imam pravo iznositi te stavove pa makar Vas to smetalo i pogaðalo. Culej kao marginalac ne bojim se vaše represije ili novog zatvaranja, nisam se 1991. Znam da vaša politika sluša i služi koordinatoru Aleksandra Vuèiæa, Miloradu Pupavcu. S obzirom da mi se u srpskim medijima izmišlja i podmeæe da sam spremao ubojstvo Šešelja i Vuèiæa spreman sam i na likvidaciju kao što je vaša stranka likvidirala Antu Paradžika, Blaža Kraljeviæa ili Miru Barešiæa. Culej žalosno je kad Hrvat ide na Hrvata, žalosno je da vašom obranom Kolinde Grabar Kitaroviæ indirektno ili direktno podržavate dolazak tog èetnièkog gada Aleksandra Vuèiæa! Da je predsjednik Srbije Vojislav Šešelj i Šešelja bi zvala u Hrvatsku vaša Kolindica! Jesam li u pravu? Naravno da sam u pravu. Svojom politikom pljujete po svima koji su ubijeni od èetnika Vuèiæa i njegove velikosrpske politike. Vaša izjava je grubo povrijedila u prvom redu nas udovice hrvatskih branitelja, sve hrvatske braniteljice i branitelje, sve stradalnike iz Domovinskog rata, kao i sve one kojima su na srcu nacionalni interesi hrvatske države. K tome, grubo ste se ogriješili o obveze, koje proizlaze iz Vašeg mandata kao predsjednice RH. U svojem odgovoru medijima govorili ste o vrijeðanju i govoru mržnje, o ekscesima i o narušavanju javnog reda i mira. Nièega od toga nije bilo na našem dostojanstvenom i mirnom prosvjedu. Mi smo samo održali jedan ponosit i domoljuban skup. O Vašem gostu, gospodinu Aleksandru Vuèiæu, iznijeli smo samo neprijeporne i èvrste èinjenice. Naše je pravo i dužnost ukazivati na te èinjenice, kako zbog onih èiji je glas Vuèiæeva politika zauvijek ugasila, tako i zbog onih kojima ovu zemlju ostavljamo u nasljeðe. Mi smo u puno navrata naglašavali da smo za mir i dijalog, ali kako razgovarati s nepokajanim zloèincem koji se nije ni malo odmaknuo od ideja koje su nam uzrokovale toliko zla? Na 31 tisuæu ranjenih? Na 402 ubijena djeteta i 1550 ranjene djece? Je li eksces i govor mržnje podsjeæanje na 150 masovnih grobnica u Hrvatskoj? Na više od 30 tisuæa hrvatskih vojnika i civila, žena i djece, zatoèenih u logorima u Vuèiæevoj Srbiji? Na više od 650 tisuæa protjeranih iz svojih domova? Je li narušavanje javnog reda i mira uzvikivati ime našeg razorenog i uništenog Grada Heroja - Vukovara, na našu nepreboljenu ranu, koja tako teško zacjeljuje? Potpuno nam je nejasno, zašto ste nedopustivo i sramotno govorili o ljudima s ruba politièkog spektra? Nama koji ne pripadamo ni jednom dijelu politièkog spektra? Mi se ne borimo za vlast, jer što se politike tièe — naša jedina stranka je Hrvatska. S druge strane, kad govorite o govoru mržnje koji dolazi iz Srbije, onda ne možete govoriti o marginalcima jer takve poruke dolaze od najvišeg vrha srbijanske vlasti. Laž, izvrtanje èinjenica i neka, samo njima znana, istina nisu tek pojedinaèni ekscesi, nego sustavna i kontinuirana politika, utemeljena na velikosrpskoj ideologiji. Jesu li to dezerteri, ratni profiteri, politièki torbari, politièki kameleoni, stranaèki podobnici, prodavaèi nacionalnog bogatstva, izdajnici nacionalnih interesa, utajivaèi poreza i lažni humanitarci. Neshvatljivo je da vi s takvim prijezirom govorite o ljudima koji su Vam omoguæili Vaš prestižni status. Gospoðo predsjednice, povijest ljudskog roda ne pamti državnog poglavara koji se odrekao svoje vojske. Ovako se nisu ponizili èak ni oni koji su gubili ratove. Vi ste predsjednica države koja je pobijedila u ratu, a pognuli ste glavu pred onim èija je država izgubila rat. Svojim istupom duboko ste nas povrijedili i produbili naše ionako nezacjeljive rane. Ne želimo da ovo naše javno obraæanje i gnjev, koji ste izazvali svojim istupom, bilo tko iskoristi za svoje politièke obraèune. Od Vas ubuduæe oèekujemo ozbiljnu i odgovornu politiku koja æe na prvo mjesto, uvijek i bez iznimke, staviti hrvatske nacionalne interese i temeljne vrijednosti Domovinskog rata. U revolucionarnome zanosu bacilo se od poèetka na obnovu hrvatske uljudbe, s mjestimiènim pretjerbama. Ipak, to je sitnica prema onome što su sve partizani poništili i priznali poslije svoje pobjede. Ta brzina pokazuje iskrenost prosvjetarskoga htijenja Nezavisne Države Hrvatske. Istièemo najteže izraze koje su rabile te novine. Richetson, bivši agent britanske obavještajne službe. Židovi su trgovinom i dumpingom stekli, a Hrvati se imaju pravo opredijeliti od koga æe kupovati. Tim se èlancima na Židove ukazuje kao na svjetsku silu, koja je opasna za Hrvate. Litvinov je bio povraæeni ministar vanjskih poslova SSSR-a, koji je uvijek radio protiv Njemaèke. Ona samo konstatira i razraðuje postojanje udruga koje šire svoju moæ a pod nadzorom su jedne skupine ljudi, koji ne moraju èak biti ni vjernici židovske vjere. To su jedini takvi filmovi reklamirani u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj usred Rata, za razliku od tisuæa filmova snimljenih protiv njemaèkoga pa i hrvatskoga naroda u pola stoljeæa vlasti antifašista. U protužidovskim se filmovima jasno razotkriva podmuklost svjetskoga kapitala, koji radi protiv mira i protiv sirotinje, a velikim je dijelom pod vlašæu Židova. Oni su dijelovi izbaèeni iz državnih službi ideologijske moæi. Drugi struènjaci ostaše na poslu. Komunisti i njihovi pomagaèi bijahu u logorima, bijegu ili partizanima. Naravno, neki su se prikrili po gradovima i selima Nezavisne Države Hrvatske. Nezavisna Država Hrvatska nije imala ni želje ni temeljne orijentacije progoniti, a kamo li ubijati ljude zbog njihova roda ili vjere. Jednom osnovana, ona je htjela mir i razvoj. Uvidjela je opasnost od nekih ustrojbi i promidžbi. Ante Paveliæ od poèetka je razvijao kulturu, kako u vertikalnome, tako i u horizontalnom smjeru. Ona je iz Hrvatske izbacila neprijateljske utjecaje, ali je bila tolerantna prema pravoslavlju kao vjeri. Nezavisna Država Hrvatska je, u biti sazdana i na katolièkoj, islamskoj, pravoslavnoj i evangelièkoj vjeri, donijela i mnoštvo zakonskih i drugih odredbi kojima je èvrsto zaštitila i istinu i æudoreðe. Èlanci u hrvatskim novinama i zbog tih, kulturalno-æudorednih, državnih napora, a ne samo zbog hrvatske nacionalne tradicije i državne koristi, nisu htjeli, smjeli ni mogli biti ni lažljivi ni psovaèki. Kad se ne mogu zatrti ili bar prikriti državnièka i kulturna postignuæa iz razdoblje starije hrvatske povijesti, onda se ona relativiziraju, umanjuju i prostorno svode tek na uski pojas zaleða jadranskih gradova, kao da je rijeè o primitivnoj kulturi, koja je bljesnula u jednom isjeèku povijesti te se jednako tako i ugasila, a njezini nositelji nestali u tami buduæih stoljeæa. Takav naslijeðeni neznanstven i ideološki pristup povijesti i kulturi ponegdje i danas prevladava, pa nije teško zakljuèiti kako se radi o ostatcima politièke ideologije, koja je na krilima jugoslavenstva od 1918. Ni jugoslavenske tamnice, ni stratišta nisu mogli utrnuti još davnim pokrštenjem zapaljenu vatru u srcima hrvatskih ljudi, koji su, uza sve povijesne nedaæe, tim svjetlom branili državu od raznih napadaèa i izgraðivali vlastiti kulturni identitet. Zato su uvijek ornamenti starohrvatske pleterne plastike, kao trajni znak hrvatskoga identiteta, a posebno tijekom 20. Uz tradicionalno bijelo-crvene kvadratiæe hrvatskoga grba, hrvatski se pleter posebno manifestirao u ornamentici razlièitih postrojba hrvatskih oružanih snaga. U prvom dijelu dao je kratki prikaz Hrvatske u vrijeme narodnih vladara te obrazložio trajne silnice geopolitièkoga položaja hrvatske države, koja je rasla i padala na razmeðu Zapada i Istoka, što se može tijekom povijesti posebno pratiti u dinamici hrvatskoga državnog prostora, koji se kasnije pod dugotrajnim pritiskom istoka od rijeke Drine pomicao na zapad sve do Kupe, a u razdobljima jaèanja Zapada vraæao se na svoja bivša podruèja prema istoku. Premda iznimno meka hrvatska granica na sjeveru, kako pokazuje bjelobrdska kultura i iskopine niza starohrvatskih podravskih bedema, ostala je jednom od najtrajnijih meðudržavnih granica. S obzirom na opasnost koja je Hrvatskoj prijetila od Italije, Karaman se usredotoèio na odnošaje s Venecijom, naglasivši rano hrvatsko ovladavanje pomorskim ratnim vještinama. Upravo zahvaljujuæi tom umijeæu Mleèiæi su za plovidbu duž hrvatske obale plaæali pristojbu hrvatskim vladarima. Mletaèko zauzimanje dijela hrvatske obale oko 1000. Kad se vlast stabilizirala Mleèiæi su se povukli, a hrvatsku obalu dulje uglavnom do poslije smrti kralja Zvonimira nisu zauzeli. U pitanju hrvatske narodne crkve Karaman se prikljuèio mišljenju kako je njezino stavljanje pod splitsku metropoliju bio s jedne strane mudar èin hrvatskih vladara, a s druge pak i jedna vrsta nemoæi, jer pitanje Crkve nije bilo u nadležnosti zemaljskih vladara. Novija istraživanja pokazuju kako su pape hrvatsku biskupiju u Ninu podupirali zbog pritiska na primorske gradove, koji su nakon raskola 863. Kad se gradovi priklanjaju Rimu više nema potrebe za pritiskom. Splitska Crkva po tradiciji dobiva primat u Hrvatskoj, a primorski gradovi postaju podložni hrvatskom vladaru, što je bio interes Crkve, ali i hrvatskih kraljeva, na èijem je dvoru otada stolovao hrvatski biskup. Služba Božja na narodnom jeziku zadržala se u Hrvatskoj sve do našeg doba pa unatoè pritisku latinskog sveæenstva, ne može biti govora o papinskom otporu glagoljašima. Kad je rijeè o ranim dodirima Svete Stolice i Hrvata Karaman navodi pohod opata Martina, kojeg je u Dalmaciju poslao papa Ivan IV. U jednoj kapeli u Laterenu pohranjene su kosti, a na mozaiku kapale oslikani su njihovi likovi. Sarkofag Ivana Ravenjanina u splitskoj Prvostolnici je po Karamanu prvorazredni spomenik hrvatske kulture, jer je taj Ivan pokrstio hrvatske poglavice. Izradbu sarkofaga smješta u drugu polovicu 8. Smatra kako Višeslavova krstionica pokazuje smjer pokrštavanja Hrvata i s podruèja karolinške države. Trpimirov natpis iz Rižinicama dio je zabata crkve benediktinskoga samostana iz 9. U natpisu kneza Mutimira iz Uzdolja na Kosovu doznajemo da je on dao podiæi crkvu. Natpisi na finim pleternim ploèama pronaðenim na Kapitulu kod Knina svjedoèe o knezovima Svetoslavu i Držislavu. Ploèa pak kraljice Jelene iz Solina raspliæe èvor hrvatske dinastije, a u stupu splitskoga nadbiskupa Pavla nalazi se naziv Sedeha, u kojem Karaman prepoznaje glagoljaša Cededu Tome Arhiðakona. Kao posebno vrijedan svjedok hrvatske prošlosti jest glagoljski tekst Bašèanske ploèe. Meðu ukrasima Božjega hrama istièu se ciborij oltara u crkvi sv. Marte u Bijaæima, ukrašen starohrvatskim kukama i pleterom, pregrada u crkvici sv. Martina u Splitu, a posebno stiliziranim tropletima ukrašena arkada ciborija u crkvi sv. Tripunu u Kotoru, hrvatski kralj u splitskoj krstionici, lik hrvatskoga dostojanstvenika te Gospin lik, oba iz Biskupije. Tu su i ploèe pleternoga ukrasa na Koloèepu u dubrovaèkom podruèju, prizori evanðelja u sv. Donatu u Zadru, Krist u slavi s groblja na Sustjepanu te posebno vrijedna bifora privatne kuæe iz starohrvatskog doba u Splitu. Od starohrvatskih crkvica prikazao je crkvu sv. Križa u Ninu, sv. Petra u Priku kod Omiša, sv. Trojice u splitskom polju, bazilièicu sv. Barbare u Trogiru, Gospu od zvonika u Splitu, crkvu u Gradini i crkvu kraljevskoga samostana sv. Mojsija u Solinu, Sveti Spas na vrelu Cetine te starohrvatsko groblje u Glavièinama kod Mravinaca, a u pojedinim grobljima prikazao je i starohrvatski nakit te maèeve, ostruge, kacige i glineno posuðe. Tu je takoðer lijepo izraðen moænik sv. Azela, Evanðelistar splitske riznice i minijatura iz osorskoga evanðelistara. U zadnjem poglavlju je prikazana hrvatska prošlost u pisanim izvorima i umjetnièkim slikama. Knjiga je zapravo mala riznica hrvatskoga identiteta. Kad je uspostavljena nova komunistièka vlast, Stepinac je nastavio neustrašivo djelovati po svojoj savjesti. Komunisti su znali da mu ne mogu nikakvu krivnju predbaciti pa su ga pustili djelovati u novim prilikama. Medutim, bili su vrlo razocarani kad ga ni nakon petnaest mjeseci komunistièke Jugoslavije nisu mogli pridobiti sebi za potporu niti nagovoriti da Katolièku Crkvu u Hrvatskoj odijeli od Svete Stolice. Stepinac je uhicen 18. Od prijavljenih 35 svjedoka obrane koji su htjeli svjedoèiti za Stepinca, sud je odbio njih 27, meðu njima neke Srbe i Židove. Neke je policija znala i pritvoriti, samo da obrana ne bi do njih mogla doæi. Nadbiskup Stepinac bio je zatvoren u Lepoglavi do 6. Meðunarodni odjek na Stepinèevu osudu bio je neobicno snazan i masovan. Prosvjedi su stizali sa svih strana slobodnog svijeta. Prosvjedovali su drzavnici, crkveni dostojanstvenici, pisci i druge javne liènosti. Gotovo da nije bilo zemlje na svijetu iz koje se nije èuo na jedan ili drugi naèin glas solidarnosti s nadbiskupom Stepincem. Glasovi iz svijeta su bili toliko snažni da su komunistièke vlasti došle na ideju da se Stepinca oslobodi. U tu je svrhu angažiran sam predsjednik vlade tzv. Narodne Republike Hrvatske dr. Vladimir Bakariæ i on je veæ u ožujku 1947. Doslovce, usrdno ga je molio da potpiše vec sastavljenu molbu predsjedniku Jugoslavije Titu za pomilovanje, uvjeravajuæi ga da æe odmah bit osloboðen i poslan na slobodu u inozemstvo. Ne samo da je Stepinac to najodluènije odbio, veæ je odmah zatražio da pošalju Titu njegovu odluènu izjavu da traži reviziju procesa, ali ne pred komunistièkim, veæ pred neovisnim sudištem. A na prijedlog da ode iz zemlje, sa smiješkom je rekao da svoj narod nikako neæe ostaviti. Nakon vijesti da je papa Pio XIl. FNR Jugoslavije prekinula je diplomatske odnose sa Svetom Stolicom 17. U zatoèenju u Krašiæu kardinal Stepinac je neoèekivano poèeo pobolijevati. Radilo se o gotovo neobjašnjivim i razlièitim zdravstvenim komplikacijama. Diskretno su se pojavila neka struèna mišljenja da je moguæe da je u zatvoru bio trovan. To se slagalo s komunistièkom žarkom željom da Stepinac nikada ne zasjedne ponovno na nadbiskupsku stolicu u Zagrebu, kao i sa èinjenicom da su u tim vremenima dva hrvatska biskupa bila ubijena, a jedan od njih upravo trovanjem. Bili su to križevacki grkokatolièki biskup dr. Janko Šimrak i dubrovaèki biskup dr. Stepincu je preporuèano lijeèenje u inozemstvu, ali kako mu vlasti nisu htjele garantirati da æe se moæi slobodno vratiti u svoju zemlju, odbio je. Unatoè lijeènièkim zauzimanjima s raznih strana svijeta, trajno je obolio od polycithimije pretjeranog umnožavanja crvenih krvnih zrnaca i tu mu se nije moglo puno pomoæi. Opraštajuæi svima koji su mu nanijeli zlo i moleæi za svoje progonitelje, pri punoj svijesti i potpuno miran doèekao je smrt 10. Još i prije polaganja u grob kardinala Stepinca, pjesnik Lucijan Kordiæ proroèki je doslutio svojom pjesmom, njemu posveæenom, neka druga vremena, koja su, evo, njegovom beatifikacijom 1988. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego - jer mi je savjest èista - pripravan sam svaki èas i umrijeti. Sami ste toliko apelirali na ovdje prisutni kler, da kaže, da je samo Stepinac kriv ovima i njihovu stavu naroda i klera. Obièni Stepinac ne može imati taj utjecaj, nego samo nadbiskup Stepinac. To je uopæe neispravan naziv, jer tko je jednom kršten, ne treba ga više prekrštavati, nego se radi o vjerskom prijelazu. Ja o tom ne æu opširnije govoriti nego velim, da mi je savjest èista, a povijest æe jednom reæi o tom svoj sud. Èinjenica je, da sam morao premjestati župnike, jer im je prijetila opasnost smrti od pravoslavnih, jer su ih htjeli Srbi ubiti, zato što otežu s prijelazima. Èinjenica je, da se u prošlo ratno vrijeme Crkva morala provlaèiti kroz poteškoæe kao zmija, a išlo se na ruku srpskom narodu s nakanom da mu se pomogne, kako se dalo i moglo. Gospodin mi je predsjednik predoèio prijepis, to sam tražio prazni pravoslavni manastir - nekoæ naš pavlinski - u Orehovici, da se u nj smjeste trapisti, koje su Nijemci protjerali iz Rajhenburga. Smatram da mi je bila dužnost da pomognem braæi Slovencima, koji su od hitlerovaca bili izagnani, da se sklone. Pitao me je predsjednik suda, nisam li smatrao izdaju Jugoslavije, dok sam u toj stvari stupio u vezu s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Ja sam bio vojni vikar i za bivše Jugoslavije. Nastojao sam pitanje vojnog vikarijata urediti kroz ovih 8-9 godina. No nije došlo do definitivnog rješenja. To je pitanje konaèno bilo ureðeno u Jugoslaviji i konkordatom koji je stvoren teškom mukom, sveèano ratificiran u parlamentu, da onda propadne na ulicama beogradskim. Kad je rat Jugoslavija-Njemaèka bio pri kraju, ja sam morao pružiti duhovnu pomoæ i ostacima vojnika katolika bivše Jugoslavije i novostvorene Nezavisne Države Hrvatske. Ako je, dakle, država propala, a vojska ostala, morali smo pogledati tu situaciju. Prava hrvatskog naroda Nisam bio persona grata ni Nijemcima ni ustašama. Nisam bio ustaša, niti sam položio njihovu zakletvu, kako su uèinili vaši èinovnici, koji su ovdje. Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji. Rekao sam: Hrvatima se nije dozvoljavalo da napredaju u vojsci ili da uðu u diplomaciju osim da promijene vjeru ili ožene inovjerku. Tu je faktièna baza i pozadina mojih poslanica i propovijedi. I to što sam govorio o pravu hrvatskog naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s osnovnim principima saveznika istaknutim u Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zakljuècima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo hrvatskom narodu? Stolica je toliko naglašavala da i mali narodi i narodne manjine imaju pravo na slobodu. Zar katolièki biskup i metropolita ne bi o tom smio ni pisnuti? Ako treba, past æemo, jer smo vršili svoju dužnost. Ako mislite da je hrvatski narod zadovoljan ovom sudbinom ili mu eventualno jos pružite priliku da se izjasni, s moje strane nema poteškoæa. Poštivao sam volju svoga naroda i poštivat æu je. Optužujete me kao neprijatelja državne i narodne vlade. Molim vas, kažite mi, koja je za mene vlast bila 1941. Da li puèista Simoviæ u Beogradu, ili izdajnièka, kako je vi zovete, u Londonu ili ona u Jeruzalemu, ili vaša u šumi, ili ova u Zagrebu? Dapaèe, i godine 1943. Vi ste za mene vlast od 8. Zar sam mogao slušati vas u šumi i ovdje njih u Zagrebu? Je li se uopæe može dva gospodara služiti? To nije po katolièkom moralu ni po meðunarodnom ni po opæe ljudskom pravu. Nismo mogli ovdje vlast ignorirati, makar bila ustaška, ona je bila ovdje. Vi mene imate pravo pitati i zvati na odgovornost od 8. Glede kakvih teroristièkih mojih èina nemate dokaza, niti æe vam itko vjerovati. Ako su Lisak, Lela Sofijanec i drugi dolazili k meni pod drugim imenom ili ako sam primio pisma, koja nisam znao ni proèitati, ako je to krivnja, što su ljudi k meni dolazili, primit æu mirno osudu. Ako sam sveæeniku Mariæu dao propusnicu, ništa si ne predbacujem, èista mi je savjest, jer mi nije bila nakana uèiniti nista protiv poretka i mirne duše mogao bih poæi na drugi svijet s tom krivnjom. Hoæete li mi to vjerovati ili ne, sporedno je. Optuženi zagrebaèki nadbiskup zna za svoje uvjerenje ne samo trpjeti nego i umrijeti! Sam predsjednik vlade dr. To je za mene dovoljno reèeno. Vjerski progon Državni tužilac je toliko puta ustvrdio, da nigdje nema tolike slobode savjesti, kao ovdje u ovoj državi. Slobodan sam navesti neke èinjenice, iz kojih æe se vidjeti protivno. Ponovno tvrdim pred svima: 260-270 sveæenika poubijano je od narodnog oslobodilaèkog pokreta. U nijednoj civiliziranoj državi na svijetu ne bi toliki sveæenici bili tako kažnjeni za te krivice, koje im imputirate! Ako je bio èlan Kultur-bunda, pa da ste ga recimo sudili na osam godina, no vi ste radi toga, što je kao dekan prenesao bogoslužne stvari iz susjedne voæinske crkve, to mu je bila dužnost, sudili ga na smrt i ubili. Ponovno tvrdim: u nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi se tako sudilo. Sveæenik Povoljnjak ubijen je bez suda kao pseto na cesti. Isto i s okrivljenim èasnim sestrama. U nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi ih se na smrt sudilo, nego najviše na zatvor. Vi ste uèinili pogrješku fatalnu, što ste pobili sveæenike. Narod vam to neæe nikada zaboraviti. Naše katolièke škole izgraðene s toliko žrtava, oduzete su nam. Onemoguæen je rad naših sjemeništa. Da nisam dobio iz Amerike sedam vagona, uopæe se ne bi ove godine bilo moglo poèeti s radom. A to su djeca siromašnog seljaèkog našeg svijeta. Silom ste uzeli svu imovinu sjemeništima. Niste uèinili ništa manje, negoli Gestapovci, koji su oduzeli sjemeništu posjed Mokrice. Nismo proti agrarnoj reformi, ali se to moralo raditi u sporazumu sa Sv. Naša sirotišta su onemoguæena. Uništene su naše tiskare i ne znam postoji li još gdje koja. Nema više naše štampe, koju ste ovdje toliko napadali. Nije li uopæe skandal tvrditi, da Crkva nije nigdje toliko slobodna kao ovdje? Dominikanci su dali štampati jednu pobožnu knjižicu, koju sam ja preveo s francuskog i utrošili su 75. Kad je knjižica bila veæ odštampana i kad su htjeli nakladu podiæi, nisu knjige dobili i toliko štetuju. Zar je to sloboda štampe? Nestalo je i ništa ne radi Društvo sv. To je teški delikt prema narodu ovako postupati s najveæom našom kulturnom institucijom. Predbacili ste mi i Karitas. Ali velim ovdje: taj je Karitas uèinio goleme usluge našem narodu i vašoj djeci. Postavili ste naèelo: u višim razredima srednjih škola ne može biti vjeronauène obuke, a u nižim po volji. Kako ste mogli maloj djeci, koja još nisu dorasla da sama odluèuju, dozvoliti da se odluèuju za vjeronauk, a višeškolcima, koji veæ imaju i pravo glasa, ne dopuštate slobodno odluèivanje u pogledu vjeronauka u školi? Naše katolièke bolnice èasnih sestara koliko imaju nevolja! Protiv volje ogromne veæine naroda uveli ste civilni brak. Zašto niste tu slobodu izrazili više u mentalitetu našeg naroda? U Americi je to pametnije: tko hoæe, civilno, tko hoæe, crkveno. Mi vam ne branimo stanovitu kontrolu nad brakom. Ali naš narod vrlo boli, kad mora najprije iæi na oblast, a onda na crkveno vjenèanje. Da ste se na nas obratili, dali bismo vam sugestije u spomenutom smislu. Otete su zgrade nekim redovnicama u Baèkoj, neke crkve u Splitu bile su, ne znam jesu li još, kao magazini. Imovina Crkve oduzeta je bez sporazuma sa Sv. Vidjeli ste da narod nije htio primati tu zemlju. No materijalno pitanje sto je najzadnji problem. Bolna je toèka ovo: Nijedan sveæenik i biskup nije danas siguran za život ni danju ni noæu. Biskup Srebrniæ je na Sušaku bio napadnut od mlaðarije nahuškane od stanovitih ljudi i tri sata su ga gnjavili u sobi i inaèe napadali, a vaša policija i milicija samo gleda. Ja sam to isto iskusio u Zaprešiæu. Biskup Lach bio je na krizmi preko Drave i premda se znalo da onamo dolazi, prebacili su ga natrag ovamo preko Drave i cijelu noæ držali u zatvoru u Koprivnici i nisu mu dali da krizma. Mi idemo k vlastima protestirati! Biskupu Buriæu su takoðer razbili kamenjem prozore, dok je bio na krizmi. Biskup Pušiæ je, kako èujem, ovih dana napadnut trulim jabukama i jajima. Mi ovakvu slobodu smatramo iluzijom i mi ne æemo biti - bespravno roblje. Borit æemo se svim zakonitim sredstvima za svoja prava i u ovoj državi. U školskim udžbenicima tvrdite protivno od svih dokaza povijesti, da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati, a danas je nauka to, da on uopæe nije postojao! Kad bi se koji profesor usudio uèiti protivno, mogao bi se sigurno nadati da æe izletjeti iz škole. Ja vam kažem, g. Krist je temelj kršæanstva. Vi se zauzimate za pravoslavne Srbe: Pitam ja vas, kako vi sebi zamišljate pravoslavlje bez Krista? To je jedan apsurd! Kako vi zamišljate Crkvu bez Krista? To je jedan apsurd! Za Majku Božju kaže se u knjigama, da je bila bludnica. A znadete li, da je ona za pravoslavne i katolike najsvetiji pojam? Nareðujete, to je službena nauka, da je èovjek postao od majmuna! Ako imade tko tu ambiciju, neka mu bude! Ali otkuda dolazi netko da to odredi kao službenu teoriju, koju danas ne priznaje ni jedan uèenjak svjetskog glasa? Po vašem shvaæanju materijalizam je jedini nauèni sistem, a to znaèi izbrisati Boga i kršæanstvo. Ako nema ništa osim materije, onda vam hvala na slobodi. Na ostale optužbe, kojima nas stavljate u red koljaèa i prijatelja terorista, velim da nisu ni sva zlodjela u bivšoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj poèinjena od domobrana i ustaša. Nije za Crkvu bilo lako broditi. Morala se probijati kroz mnoge poteškoæe. Neka se ne misli da ja hoæu rat. Neka sadašnja vlast povede razgovore sa Sv. Crkva ne pozna diktata, ali nije protiv poštenih sporazuma. Onda æe biskupi znati to im je dužnost i neæe se trebati tražiti sveæenike da ukazuju njihovu krivnju, kao što je bilo ovdje. Komunistièka partija Konaèno da kažem par rijeèi i o Komunistièkoj partiji, stvarnom mojem optužitelju. Ako se misli, da smo mi zauzimali dosadašnji stav radi materijalnih stvari, krivo je, jer mi smo ostali èvrsti, evo i nakon što nas se osiromašilo. Nismo protivni tome da radnici dodu do veæih prava u tvornicama, jer je to u duhu papinskih enciklika, niti što imamo protiv pravednih reforma, ali neka nam dozvole pristaše komunizma, ako je slobodno propovijedati i širiti materijalizam, da bude i nama pravo ispovijedati i propagirati naša naèela. Katolici su za ta prava umirali i umirat æe. Ja završujem: Uz dobru volju se može doæi do sporazumijevanja, no inicijativa je na današnjoj vlasti! Niti ja, niti episkopat nismo stranka za naèelno sporazumijevanje, nego državna vlast i Sv. A što se tièe mene i moga suðenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna. Godinama vicepostulator postupka muèeništva »Fra Leo Petroviæ i 65 subraæe« fra Miljenko Stojiæ predano radi na rasvjetljavanju istine o ovom monstruoznom zloèinu. Pokrenute su brojne akcije, a meðu njima je postupak za proglašenje ubijenih franjevaca blaženima. Kako se obilježava 73. Mogli bismo reæi da sve ide svojim uobièajenim tijekom. Najprije su Dani pobijenih hercegovaèkih franjevaca 4. Na samu Obljetnicu to je uobièajeno provincijal hercegovaèkih franjevaca dr. Nakon toga kreæu obilježavanja po svim našim bratstvima i u tuzemstvu i u inozemstvu. Vjernici i šira društvena zajednica itekako su ukljuèeni u sva dogaðanja. Spomenimo da na Danima dijelimo nagrade nagraðenima na Nagradnom natjeèaju na temu pobijeni hercegovaèki franjevci, da se ovih dana drže satovi povijesti u osnovnim i srednjim školama... Isto tako sve je više onih koji pišu školske radove i radove za akademske stupnjeve na temu naših pobijenih fratara, snimaju se filmovi, pišu struèni èlanci i knjige... Grad Široki Brijeg i Zapadno-hercegovaèka županija proglasili su 7. Moramo zaista biti zadovoljni. Oèito je glas puka Božjega, koji kroz ove dane ponovno ispunja prostranu samostansku crkvu na Širokom Brijegu, urodio plodom. A neprestano dolaze i tijekom cijele godine. Za Široki Brijeg i Hercegovinu veljaèa je mjesec bola i sjeæanja na franjevce i pobijeni hrvatski puk na kraju Drugog svjetskog rata. Zašto se ti zloèini èak sedamdeset godina poslije nastoje negirati i prikrivati u dijelu hrvatske i bh. Ne vode se rasprave o prošlosti zbog prošlosti, nego zbog buduænosti. Kad bi se objelodanila puna istina puno bi toga bilo drukèije. No, unatoè tomu što je Europski parlament komunizam proglasio jednim od tri suvremena totalitarizma i pozvao na njegovo potpuno odbacivanje i zacjeljivanje rana, koliko je to sada moguæe, odreðeni se i dalje napajaju spomenutom totalitarnom ideologijom. Istina, sada to zovu antifašizmom i primjenjuju neke malo drukèije metode, zaboravljajuæi, da budemo skroz kratki, èiju su knjižicu nosili: partijsku ili neèiju drugu. Njima je do produljenja roka trajanja toga neljudskog i totalitarnog sustava, a u isto se vrijeme busaju u prsa nekom navodnom borbom za ljudska prava. Da su zaista zagovornici ljudskih prava, onda bi, recimo, u Mostaru bio spomenik za ubijenih 7 franjevaca i mnoštvo èlanova puka Božjega, onda se ne bi danas odreðeni drznuli govoriti da æe uspostavljati neki hrvatsko-srpsko-bosanski i ne znam kakav još jezik, ne bi potpisivali onu propalu Deklaraciju o zajednièkom jeziku... Ali znamo da to nije tako, pa se borba za istinu i pravdu nastavlja. Nedavno je u jednome intervju bošnjaèki èlan Predsjedništva govoreæi o žrtvama rata rekao gotovo da su pobijeni u Križanèevu Selu vojnici HVO-a te da su kolateralna žrtva, a slièno su nas 50 godina i komunisti uèili da je bilo opravdano ubiti franjevce i Hrvate jer su bili 'sljedbenici ustaša'. Slièna je to namisao i matrica ponašanja, samo upakirana nešto drukèije. Svatko bi trebao priznati svoje zloèine i pokajati se za njih, ako želimo živjeti jedni pored drugih u miru i dobru. Ali to oèito nije sluèaj. Da jest, onda dotièni ne bi govorio to što ste naveli i na takav naèin. Ne bi govorio kako hrvatskom narodu ne trebaju mediji na hrvatskom jeziku, kako je dopušteno drugome nametati njegove predstavnike po svom nahoðenju, kako hrvatski narod u BiH nema prava na punu jednakopravnost, nego mora ovisiti o onome što mu »vlasnici države« daju. To je revolucionarno-totalitarna matrica ponašanja koju je nekoæ nametnula Partija. Po toj matrici neki su se ponašali 1991. To je izvan svake pameti. Znamo kako je totalitarni partijski režim postupao s talijanskom manjinom u Istri ili njemaèkom manjinom u Slavoniji i Vojvodini. Europa se i tada, a pogotovo danas, prema manjinama odnosila potpuno suprotno. Meðutim, u BiH se prema hrvatskom narodu, kao konstitutivnom, pokušava nametnuti standard kakav je jugoslavenski totalitarni režim imao prema njemaèkoj i talijanskoj manjini nakon Drugog svjetskog rata, samo je spektar praktièno primjenjenih metoda nešto drukèiji. Upravo to je jasan pokazatelj — kamo bi se zapravo htjelo. Jeste li zadovoljni onim što je uèinila Vicepostulatura i kada se oèekuje njezin završetak rada? Zahvaljujem Bogu što nas je sve zajedno vodio kroz ovaj dug i odgovoran rad. Bilo je trenutaka kada se moglo, tako rekuæi, dotaknuti nazoènost Božja. Otvarala su se vrata za koja nisam ni znao da postoje, a kamo li kako ih otvoriti. Posebno sam zadovoljan što smo radom u Vicepostulaturi pridonijeli i otkrivanju istine o pobijenim èlanovima puka Božjega. Ubijene fratre pronalazili smo zajedno s ostalim èlanovima puka Božjega i kako smo ih mogli ostaviti?! Tako smo bili idejni zaèetnici onih povjerenstava po opæinama za obilježavanje i ureðivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraæa koje u posljednje vrijeme koordinira Odjel za Drugi svjetski i Domovinski rat pri HNS-u BiH te zajedno s njima gradi Groblje mira na Bilima. Hvala svima s kojima sam imao i imam èast raditi i onima u društvenoj zajednici koji sve to prepoznaju i pomažu. A sav taj rad imao je odjeka i s drugu stranu granice pa i tamo sudjelujemo u sliènim pothvatima. Vicepostulatura je došla do samog kraja ovog prvog istražnog dijela. Veæ smo strpljivo poèeli slagati prikupljenu graðu po propisanim pravilima za podnošenje mjesnom biskupu i, ako Bog da, otpoèinjanju službenog dijela ovog postupka muèeništva. Kada i to proðe, onda sve ide u Rim na daljnji postupak. A tamo nismo jedini s takvim molbama. Oèito je da æe sve dugo trajati. No, to nije uopæe važno. Važno je samo otkriti istinu i na temelju nje nastaviti graditi svoj odnos prema pobijenim franjevcima. Nadam se da smo uspjeli skupiti dovoljno kvalitetnih dokumenata i svjedoèenja da Crkva na kraju svega dobar broj njih službeno proglasi muèenicima, odnosno blaženima i svetima. Iako je prošlo toliko vremena, mislite li da bi danas imalo smisla provesti lustraciju i koliko ona koèi razvoj i napredak društva, naroèito njezinog demokratiziranja? Sve ovisi od toga što tko misli pod lustracijom. Lustracija je rasvjetljavanje povijesnih èinjenica i uloge pojedinaca u odreðenim procesima. Jako je puno tema o kojima i danas vrijedi nekadašnja partijska istina a ne èinjenice. Na svim razinama u društvu, ne samo u politici, s obje strane granice još ima mnogo onih koji su nepokajani pripadnici jugokomunistièkog totalitaristièkog sustava. Svojim djelovanjem oni djelatno koèe put tih društava prema punoj demokratizaciji, a rekao bih i prema miru na ovim prostorima. Svaki totalitarizam je, da ne idemo u širinu, veliki proizvoðaè zla. Zbog toga, što prije smognemo snage to uèiniti, bit æe nam bolje. Ili æemo se zadovoljiti time da Bog, ili priroda po onima koji ne vjeruju, uèine svoje. Meðutim, i u tom sluèaju naraštaji koji dolaze bit æe prinuðeni baviti se rasvjetljavanjem istine. Samo, bez svjedoka iz prve ruke, bit æe im znatno teže. Veèernji list Veæ godinama u Širokom Brijegu održavaju se »Dani pobijenih hercegovaèkih franjevaca« u spomen na ubojstvo 66 hercegovaèkih franjevaca. Fra Miljenko Stojiæ, voditelj Vicepostulature postupka muèeništva »Fra Leo Petroviæ i 65 subraæe«, godinama traga za posmrtnim ostatcima svoje braæe franjevaca i otkriva povijesne razloge toga zloèina. Što je zapravo Vicepostulatura? Kada je zapoèela radom i èime se uopæe bavi? Zaslugom provincijala hercegovaèkih franjevaca fra Slavka Solde u rujnu 2017. Ja sam, pak, postao njezinim prvim vicepostulatorom. Zadatak joj je sljedeæi: jesu li jugokomunisti ubili franjevce iz mržnje prema vjeri, jesu li oni to primili na kršæanski naèin, postoji li u puku uvjerenje o njihovom muèeništvu. Pritom se ne smiju skriti èinjenice niti za niti protiv, jer samo na istini Crkva ih želi proglasiti muèenicima. U tu svrhu prikupljamo potrebne dokumente i svjedoèenja te isto to o uslišanjima neèijih molitvi na njihov zagovor ili možebitnih èudesa. A tragamo i za njihovim posmrtnim ostatcima, u èemu smo imali dosta uspjeha što se najbolje može vidjeti na portalu pobijeni. Od njih 66 ubijenih, još ne znamo za grobove njih 32. Svake godine poèetkom veljaèe franjevci i puk u Širokom Brijegu, a i diljem domovine, prisjeæaju se strašnog ubojstva i paljenja hercegovaèkih franjevaca u ratnom skloništu u samostanskom vrtu. Što god se dogodilo u našoj osobnoj ili zajednièkoj prošlosti, život ide dalje. Pamtimo ono što je bilo, iz toga izvlaèimo prave zakljuèke i tako ustrojavamo svoj život. Za nas su ovi pobijeni muèenici i èinimo sve da ih Crkva jednoga dana službeno proglasi takvima. Puk je to odavno uèinio nazivajuæi ih Širokobriški muèenici. Moli se na njihovim grobovima, svjedoèi o udijeljenim milostima po njihovom zagovoru, dodjeljuje im trgove i ulice, dane sjeæanja. U školama se održavaju satovi povijesti, pišu struèni radovi, stjeèu znanstveni stupnjevi, snimaju filmovi, stvaraju umjetnièka djela... Jednostavno, dobro je pobijedilo zlo! Tko je odgovoran za ovaj zloèin? Kratko i jasno: Josip Broz Tito, osoba koja je istovremeno bila na vrhu partijske vlasti, partizanskog pokreta i Ozne. Od izravnih izvršitelja spomenuo bih tadašnjeg zapovjednika 8. A po zlu je posebno poznata XI. Naravno, treba spomenuti i ulogu Ozne SR Hrvatske i Ozne SR BiH koji su nadzirali cijeli proces od izrade popisa za likvidaciju do samih egzekucija. Spomenimo da su za onih nekoliko dana koliko im je trebalo da pregaze Široki Brijeg i odu prema Mostaru jugokomunisti napravili što manjih što veæih 330 stratišta i grobišta. Jeste li se kao vicepostulator i sveæenik tijekom svoga rada susreli s nekim od èlanova tih jedinica koje su sudjelovali u napadu na crkvu i samostan te u ubojstvu vaše braæe franjevaca? Koji su razlozi i motivi tih zloèina bili? Podrazumijeva se da sam se susretao. Do nekih nisam uspio doæi, iako sam im se najavljivao. Sve je ovisilo o tomu jesu li nasilno bili unovaèeni ili su bili zagriženi jugokomunisti. Potonji su uglavnom odlazili i odlaze na drugi svijet nepomireni i s Bogom i sa svojim narodom. A svima sam im govorio da je tajnost naših razgovora zajamèena. Trebaju nam samo svjedoèenja i dokumenti, a ne dokazivanje neèije krivnje. Prema svim dosadašnjim istraživanjima pobili su ih iz mržnje prema vjeri, ali i iz ideoloških razloga. Posebno im je Široki Brijeg, kao simbol vjere, obrazovanja i kulturne baštine, bio trn u oku. Zakljuèivali su da æe im predstavljati nepremostivu branu da njihove ideje prodru u narod pa su ga jednostavno »ubili«. No, korak po korak vraæamo mu stari sjaj. Koliko je Vicepostulatura dosad pronašla posmrtnih ostataka franjevaca i za koliko se još traga? Što biste naglasili kao bitno u svome radu? Do sada znamo za posljednje poèivalište njih 34, a za njih 32 još tragamo. Èinimo to s obje strane granice, jer su ubijani od Bleiburga pa do Biokova i Dakse. Hvala svima onima koji nam u tomu pomažu. Naglasio bih još dvije stvari. Nisu ih pobili nikakvi Dalmatinci, kako neprijatelji hrvatskog naroda èesto istièu, nego jugokomunisti predvoðeni Josipom Brozom Titom. Tražeæi pobijene franjevce ne ostavljamo ni pobijene èlanove puka Božjega pa smo veæ odreðene identificirali i pokopali u suradnji s društvenim udrugama izraslima na radu Vicepostulature. Slobodna Dalmacija Razumljivo bi bilo da ako je jedan povijesni i samosvojni narod zajedno sa svojom zemljom okupiran od druge strane države ili ako mu je silom i stjecajem okolnosti nametnuto zajedništvo u jednoj državnoj tvorevini u kojoj on ima podreðenu ulogu, da je gotovo normalno da taj narod bude iskorištavan od jaèih, pljaèkan i guran u zaostajanje, ali takvo stanje je nezamislivo ako taj narod ima svoju samostalnu i slobodnu suverenu bar formalno demokratsku državu i to sa velikim žrtvama obnovljenu, obranjenu i osloboðenu od agresije, kao što je sluèaj sa hrvatskim narodom i njegovom državom, meðunarodno priznatom Republikom Hrvatskom. Naime, upitajmo se zašto je jednoj obitelji sa djecom neophodno potreban stan ili kuæa, gdje bi obitelj na sigurnome boravila i tko bi se za djecu i njihov odgoj i razvitak trebao brinuti, ako to ne bi bili na prvome mjestu roditelji, zajednièki i ravnomjerno i majka i otac? Ako se ti roditelji ne bi brinuli i skrbili za svoju djecu, kako bi ta djeca bila sretna, napredna i zadovoljna, nego se brinuli samo za sebe i svoju ugodnost, rasprodavali bud zašto obiteljsku imovinu, te se za te svrhe svoje raskoši još neprekidno zaduživali, bez ikakve odgovornosti za djecu, to bi svakako bilo zlostavljanje djece. Tada bi trebali biti i kažnjeni, te bi im trebalo biti i oduzeto skrbništvo nad djecom. Tako isto i jedan narod, koji ima svoj prostor, jezik, kulturu i svoj povijesni identitet, treba imati svoju državu kako bi se mogao razvijati i napredovati, a i vlast koja bi se o svemu brinula i štitila svoj narod. U prvom redu, vlast bi trebala uspostaviti i održavati stabilan i pravedan pravni sustav, kako bi svi državljani bili ravnopravni i zaštiæeni od nepravde i nasilja u svojoj zemlji i inozemstvu. No, kako se brine vlast u hrvatskoj državi za svoj narod i sve državljane, posebno od 2000. Svi vidimo dokle smo došli u gospodarskom, socijalnom, demografskom, dužnièkom i svakom drugome smislu. Gotovo svi naši susjedi iživljavaju se nad nama uzurpirajuæi naš preostali, od 1918. Primjerice, u sijeènju 2018. Zbog takvog prava u Hrvatskoj, koje je daleko od pravde, mi imamo primjerice najgori u svijetu Ovršni zakon, zbog kojeg smo došli do preko 320. Slovenija se toga ne drži, kao ni druge susjedne države, sve na štetu hrvatskoga teritorija na kopnu i moru. Takozvane hrvatske vlasti stalno popuštaju i sve uzurpacije prihvaæaju, malo prije ili malo kasnije, pa tako i sa Slovenijom. Veæ nas mediji naveliko uvjeravaju kako smo i dobro prošli, jer Slovenci nisu dobili baš sve što su nièim utemeljeno megalomanski tražili, pa da mi trebamo biti zadovoljni i tako nas psihološki pripremaju za skoro prihvaæanje svega onoga što nam je nametnuto. U Srbiji, koja je bila agresor na Hrvatsku i tolike zloèine poèinila, o kojima se više ne govori i za koje gotovo nitko ne odgovara, kao da zloèini nad Hrvatima uopæe nisu zloèini, niti plaæaju ratnu odštetu, a niti se isprièavaju, a za Srbe u Hrvatskoj sve dobivaju i još Hrvatska ulaže po visokim kamatama posuðeni novac, najviše putem Agrokora, u gospodarstvo Srbije, a do sad je uložila 750 milijuna eura, kako piše Veèernji list od 29. Oni, s èetnicima na vlasti, samo provociraju i kleveæu Hrvatsku u svijetu, pa i u samoj Hrvatskoj. Svojim mitovima i lažima nastavljaju agresiju i vode memorandumske ratove protiv Hrvatske, a vlasti u Hrvatskoj ponizno moljakaju njihove èetnike na vlasti da posjete Hrvatsku, kako bi nas i ovdje ponovno vrijeðali, a vlasti u Hrvatskoj tako gradile tobože dobre meðususjedske odnose. Naši na vlasti diplomatski ništa ne èine i tobože notom prosvjeduju veleposlanstvu Srbije u Zagrebu, a u stvarnosti putem svojih državnih institucija Javne ustanove Spomen podruèja Jasenovac službeno propagiraju gotovo potpuno iste laži o Jasenovcu i pored mnogih znanstvenih argumenata protivnih takvim lažima. Stoga se zaista upitajmo kakvu mi u Hrvatskoj imamo uzurpatorsku i tiransku herostratsku vlast i kome u svijetu možemo dokazati da su te tvrdnje beskrupulozne laži, ako imamo tobože svoju državu i svoju vlast? Kad pogledamo kako je idejni otac komunizma Karl Marx gledao na svoje protivnike u književnosti lakše se može shvatiti, premda ne i razumjeti, poratna sudbina mnogih hrvatskih književnika, publicista i novinara, ali i književnosti nastale u opreci komunistièkom svjetonazoru. Marx je književnu kritiku smatrao strahovitim oružjem u rukama komunistièkih pisaca jer ona, isticao je, nije strast glave nego glava strasti, iz èega je slijedilo da protivnike treba uništavati, a ne opovrgavati. Tako je bitna uloga kritike u boljševizmu postala denuncijacijom, a njezin izravni posljedak masovna smaknuæa nesklonih književnika te uništenje njihovih djela. Upravo takvu sudbinu doživjeli su mnogi hrvatski književnici, a meðu njima i Zlatko Milkoviæ 1911. Kao žrtva jugoslavenske komunistièke tajne policije nestao je u Parizu vjerojatno potkraj 1946. Sudbina mu je nepoznata, a žrtvoslovci ga još uvijek vode kao nestalog, premda su ga nakon muèenja, koje je i opisao u veæ spomenutom romanu, oèito tajno likvidirali jugoslavenski komunisti, a o èemu pojma nije imalo? Na Milkoviæevu se djelu potvrðuju upravo njegove rijeèi kako narod koji ima duha ne može umrijeti pa mu prešuæeno djelo uskrsava šezdesetak godina poslije njegova umorstva, a svojom svježinom u pronicanju hrvatskoga politièkog mentaliteta, ali i sudbine u tamnici zatoèena naroda i njegovih iznimnih pojedinaca i danas snažno progovara. Milkoviæevi realni opisi sustava muèenja hrvatskih boraca u jugoslavenskim tamnicama tridesetih godina nisu prestali ni nakon uspostave komunistièke Jugoslavije. Naime, i danas ima živih svjedoka èije su bezbrižno zrinjevaèko djetinjstvo svakodnevno, sve do sredine pedesetih godina, narušavali jauci zatoèenika iz susjednih policijskih zgrada. Roman je pisan na temelju dokumentarne graðe, koju je tek djelomice objavio 1936. Objesili su me na željeznu šipku. Ta šipka bila je postavljena na dva stolca. Teodor Markoviæ mi je zaèepio usta sa ubrusom, da uguši moja zapomaganja i da me zaprijeèi da se otimam. Kosmajac mi je držao noge, a Vujkoviæ mi je zario igle ispod nokata na nogama. Moje su ruke postale bešæutilne, neuporabive. Igle su bile duge šest do osam centimetara, poput onih koje upotrebljavaju za šivanje akata sa trobojnim koncima. Probili su mi tako pet nokata. Boli su bile tako grozne, da usprkos svih napora nijesam mogao usredotoèiti moju misao na druge stvari, što je bio za mene uvijek jedini naèin obrane protiv boli. Izgubio sam vlast nad samim sobom. Osjeæao sam, da sam veæ blizu granice, da postanem lud. Da me se osvijesti poškropili su me hladnom vodom udarajuæi me nogom u slabine. Tako je Hrvatsku nakon 1945. Onodobna kritika zamjerila je Milkoviæevu romanu nedostatak usklaðene kompozicije, nedoraðenost pojedinih likova, nedovoljan zahvat u šire narodne slojeve koji se opiru i bore protiv tuðinske diktature te nedovoljno razraðeno suparništvo dvojice likova koji se bore za naklonost jedne žene. Rijeè je doista o romanu koji istrgnutim fragmentima života u cjelinu slaže borbu za opstojnost jedne povijesne i kulturne zajednice. Lik Petra Petroviæa, premda je karakterno iznijansiran bolje od drugih likova, kao ni psihološki profiliran lik slikara Ilije ne možemo ni jednoga od njih smatrati glavnim likom, kao što to nisu ni likovi pojedinih živih ili umorenih studenata. Naime, glavni lik romana je zapravo neuništivi duh hrvatskoga naroda, koji nastavlja život i borbu za izlazak iz tamnice i onda kad je njegov tvarni oblik zatoèen pa èak i uništen. On jest cjelina, ali se manifestira u bezbroj fragmenata. Najbolje to ilustriraju upravo isjeèci, zapravo pojedini eseji o hrvatskom slikarstvu, glazbi, tradiciji, književnosti, politici, vjeri pa i samoj hrvatskoj zemlji, koji unutar romana figuriraju kao razmišljanje nacionalno svjesne studentske mladeži, a koja opet svoj svjetonazor gradi na opreci sve snažnijoj materijalistièkoj filozofiji, crpeæi idejnu snagu iz onostranoga, odnosno Božjega i vlastitih narodnih vrijednosti. Prošlost i sadašnjost nam pokazuje, da narodi hoæe živjeti. Po narodima smrt bi siabo prošla. Ovdje su vjekovi potrebni za jednu jedinu smrt. Narodi prkose vremenu i najtežim okolnostima, kidaju lance ropstva, uskrisuju tako reæi iz grobova. Ne treba nam iæi daleko, sjetimo se samo hrvatskoga naroda, prolistajmo njegovu povijest i tu æemo naæi sjajan primjer žive narodne volje i želje za životom. Tko sve nije uništavao hrvatski narod, a ipak on je još uvijek tu: neokrnjen, ponosan i odluèan da živi i postoji. I primjeri mnogih drugih naroda kazuju nam isto. Narodi zapadaju u teške situacije, rekao bi èovjek: Nestat æe ih, ali da: oni tek iza požara i nesreæa pokazuju svježe lice, živ duh i pojaèani zanos. U najtragiènijem položaju, iza najbolnijih epizoda, oni nastupaju s najveæom vitalnošæu da se održe i dignu. Narodi se opiru smrti, koristeæi se iskustvima, što ih mrtvi ostaviše živima za ravnanje i pouku. Èudimo se više puta korjenitim promjenama u politièkim sistemima i kulturnim ideologijama, ali ne trebamo se ništa èuditi, to duh naroda izmišlja naèine i traži puteve, kako bi se što bolje i dulje održao. Svako vrijeme ima »svoje« ljude i nazore, povijest jednoga naroda predstavija mozaik najrazlièitijih osoba, poimanja i koncepcija, ali iza toga šarenila postoji uvijek jedinstveni i živi narodni duh, koji u volji za životom baca u igru baš odgovarajuæu kartu i boj bije najprikladnijim oružjem. Krivo èinimo stoga i pojedincima i skupinama i ideologijama, kad ih ocjenjujemo mjerilom sasvim druge i daleke situacije, jer što bi valjalo juèer ne vrijedi danas, što je koristilo onda, ne bi uspjelo sada. Svak na svome mjestu i u svoje vrijeme, a sve u službi uvijek budnog narodnog duha, koji se kao crvena nit vuèe kroz pojedinaène i opæe djelatnosti. Bez smilovanja kidaju narodi, kada treba, s prošlošæu, mijenjaju shvaæanja, obaraju postojeæe kulturne sisteme i uvaðaju nove, smjenjuju generacije i ideologije. Kada treba izbjegnuti kapitaluciju, kada valja uteæi porazu, kad se mora pronaæi bolji put za napredak i život, onda su narodi spremni na najopsežnije podhvate, na najradikalnije operacije, samo da izaðu iz stramputice na pravi put, iz zablude u istinu. Ovo traženje i pokušavanje, ovo štrcanje injekcija u vlastiti organizam, ova volja za životom i odpornost protiv smrti najbolje dolazi do izražaja poslije narodnih nesreæa i poraza, iza ratnih neuspjeha, nakon velikih politièkih, socijalnih, ekonomskih, kulturnih, moralnih i elementarnih nepogoda i nesreæa. Nastane tada potražnja za svakim atomom zdrave narodne snage, a zov na pomoæ i mobilizaciju odjekuje kao glas utopljenika, koji æe se i slamke prihvatiti, samo da se spasi. Sve je pozvano na suradnju, sve se razumno iskorišæuje, da bi blijedo narodno lice opet oblio val krvi i života. U zdravim i redovitim prilikama mogu narodi sebi dozvoliti taj luksus, da se poigraju razlièitih stranaka i nazora, ali kad se radi o biti i ne biti, eto opet svih na okupu, da se naoružaju i složno odupru. Odluèujuæe i korjenite promjene jednoga naroda i previše su ozbiljne, a da bi podnosile razlièite misli, želje i poglede: one redovito traže jednoga voðu i jednu misao vodilju. Najveæi neprijatelji jednoga naroda, najžešæa nasilja, najgora vremena, redovito donašaju narodu najveæu korist: ujedinjuju ga, ulijevaju mu èvrstoæu i gustoæu. Da, kad se radi o opstanku, kad je u pitanju ono što je svima zajednièko, onda èlanovi naroda zaboravljaju ono što ih dijeli, a prihvaæaju se onoga što ih spaja, da rame uz rame krenu, do potrebe i na bojno polje, za narodne ideale i vrijednosti. U kuæi se mogu priuštiti slabosti svaða i nesuglasica, ali kada treba na pragu braniti dom od nasrtljivih i nepravednih susjeda, onda se zaboravlja što je bilo i što æe poslije biti, jer želja za opstankom i životom briše razlike i sjedinjuje snage. Zbilja narodi hoæe život pod svaku cijenu, oni se gvozdenom energijom bore, opiru i probijaju. I osakaæeni oni se opet drže, jer njihovi dijelovi imaju èudnovatu moæ: oni kao magnet stežu k sebi, pozivaju, rastu, poveæavaju se i množe. Na najveæoj udaljenosti, iz kontinenta na kontinent, razbacani dijelovi naroda osjeæaju se kao jedno, suraðuju i vežu se u cjelinu. Sa stajališta svakidašnjeg i pojedinaènog morala diplomacija možda i ispada kao nešto najnemoralnije, ali ona je najbolji barometar i najvjerniji predstavnik žilave narodne volje za životom i njegovih dalekovidnih raèuna, koji ne žive od danas do sutra, nego predviðaju i predpostavljaju. Nepojmljivi su nam razni okreti za 180 stupnjeva, nerazumljivi su nam ugovori i paktovi, osuðujemo emigracije i orijenitacije, ne shvaæamo bune, ustanke i revolucije, ali svc je to u službi uvijek misleæeg narodnog duha, koji kombinira, raèuna i gleda barem za deset godina unaprijed. On žrtvuje dio za cjelinu, malo za puno, od dva zla bira manje, opskrbljuje se za svaki sluèaj, spašava što se spasiti dade, ne žali ništa da ozdravi, a kad je glava, bit æe i kape. Bez ikakova raèuna oni se æesto puta razmeæu i poigravaju sa svojim zdravljem, da onda zapanu u katastrofu iz koje æe krik oèaja zvati na spas i pomoæ. Nacionalizam kao rezultat zajednièke brige za opæu stvar, zapada èesto u pogreške, na koje treba upozoravati, da ne doðe kasno diagnoza i recept. Ako s pravom postavljamo na pojedince zahtjev, da u sebi gaje osjeæaj nedovršenosti i budnoæe, onda sa stostruko više prava možemo postaviti takav zahtjev na narode, koje žive mnogo više, kojima su zadaci kud i kamo veæi i složeniji, a moguænosti, djelatnosti i izgledi napredovanja neogranièeni. Uvijek mu je potreban oprez da ga ništa ne zatekne nespremna, stalno mora biti u toku, da se ne pokvari kao i voda stajaæica. Nacionalizam se zna opiti u uspjesima, zaspati na lovorikama, razlijeniti u dobru, oèajati u zlu i osiliti se u blagostanju. Mnogobrojni su i drugi grijesi nacionalizma, koji æe se kad tad osvetiti. No nama se èini, da je najpogubniji grijeh, onaj nacionalni pesimizam i nihilizam, koji upravo kopa svoj vlastiti grob, odbacujuæi životne sokove i snage, s kojima narodi stoje i padaju. Narodi hoæe život, pa zar ne zaslužuje najoštriju osudu onakova kultura, koja propovijeda smrt? Narodi hoæe život, pa zar nije dužnost kulture pratiti suradnjom i podpomagati narode u njihovoj živoj želji za životom? Radi nacionalne koristi potrebna nam je jedna konstruktivna i jasno odreðena, a ne smušena, kultura, koja æe postaviti ciljeve, rasporediti vrijednosti i postulirati zahtjeve osobne i opæe. Potrebna je ljestvica vrednota, za èije ostvarenje treba pozvati na suradnju sve i svakoga. Valja postaviti ideale i zagrijati duše ljubavlju i zanosom. Našim vremenima potreban je životni Credo, koji æe saèuvati bar omladinu od kulturne nirvane i letargije, koja znaèi puštanje niz vodu, bez obzira na svrhu i posljedice. Ne može jedan narod zadesiti veæa nesreæa, nego kada ima pesimistièku i nihilistièku omladinu, koja je izgubila ideale, vjeru i samopouzdanje u sebe i sve oko sebe. Slijep je i lakomislen onaj nacionalizam, koji pušta da mu se omladina truje kojekakvim nazorima i idejama, otuðuje i napunja crnim slutnjama i pogledima na svijet i život. Najprije svijest o sebi, a onda osjeæaj konstruktivnosti, povezanosti i odgovornosti, potrebna je odmladini, da bi postala zdravi èimbenik suradnje, oslonac i nasljednik, koji æe uspješno ponijeti primljeni teret. Sva ta djela govore o laži žrtve, rodoljublja, rada, te svake moralnoduhovne kulturne vrijednosti. Gledaoci, slušaoci i èitaoci toga gube najprije vjeru u sve što je opæe i zajednièko, gube snalaženje, da onda s crnim naoèarima ugledaju svugdje crninu, u kojoj nema smisla ni živjeti, a kamoli se boriti. Ono vjeèito kukanje, oni tugaljivi zvuci posmrtnog marša, lome krila svakome podhvatu, zanosu, poletu i oduševljenju, te ruše svako nastojanje za pojedinaènim i opæim podizanjem i napredovanjem. Ni najteže objektivne prilike, ni najveæa socijalna bijeda ne opravdava onu sivu i tešku atmosferu, koju su mnogi navikli sijati i promicati, bez ikakova obzira i osjeæaja savjesti. Ne treba zaboraviti, da se iz odgojnih raèuna valja nekada i preko srca nasmijati. Svjedoci smo kako se Francuska, nastradala država, pokušava na novo dignuti i uspraviti. Ona više ne vjeruje u ništa, ne oèekuje pomoæ od nikoga, nego od zdravlja, duše i tijela, svojih graðana, a osobito omladine, kojoj treba uštrcati vedri nacionalni duh, zanos i ljubav prema domovini, svijest odgovornosti i osjeæaj pripadnosti cjelini. Odaleèuje se od te omladine sve, što bi je u nacionalnom pogledu moglo razvodniti i omlohaviti, èuvaju se naraštaji kao oko u glavi, da bi u što veæoj mjeri mogli pomoæi obnovi i uskrsnuæu. Preskupa je narodna koža, a da bi smjeli na njoj pokuse praviti, i previše je teško plaæeno iskustvo, a da bi se još smjelo iæi drugim putevima, osim strogo nacionalnim. Pokraj drugih raznih momenata, uzeta je tamo u obzir i ona moralno-duhovna komponenta, jer nema društvenog poretka, u kojoj ne bi i ovaj èimbenik igrao svoju važnu ulogu. Ovaj primjer, izrneðu ostaloga i svojom krivicom, nastradale države poslužit æe povijesti kao memento i opomena u putevima narodnog jaèanja, te organizacije kulturne zgrade. Da bi jedan narod obilovao na krvi, koja æe prostrujiti žilama i posijati na sve strane i u svim pravcima život i napredak, potrebno je uvijek držati duše budne, valja angažirati sve zdrave energije na suradnju, moraju se uvijek iznositi i visoko dizati ideali, kao poziv na zbor, na okup i posao. Gdje se bilo èime ubija volja za životom, tu se i nesvijesno pili grana na kojoj sjedimo, te doprinosi kamenèiæ porazu, koji æe prije ili kasnije doæi. Osobito omladinu, zjenicu oka i nadu buduænosti treba pošto poto èuvati od štetnog i rušilaèkog »duha vremena«, duha, kojemu smeta sve što je pozitivno, zdravo i sposobno za gradnju. Nacionalna zastava na koju æe se prišiti sve narodne vrijednosti, najbolje je sredstvo za izlaz iz nebuloznosti i stupanje jasno odreðenim putem. Treba nam pjesme, smijeha, radosti i vedrine, da rastjeramo oblake, koji bi mogli zatvoriti vidike i smutiti duše. Treba se otresti svih maglovitih teorija i nauèavanja, da budemo najprije na èisto sa sobom i svojim narodom, a kada u tome bude reda, jasnoæe i linije, onda je iako odrediti i izabrati jasan i odreðen posao, jasnu i odreðenu liniju i kulturu, na kojoj æemo svi svim žarom suraðivati. Da se krene krivim putevima, da èitave generacije promaše svoj posao i zadatak, najveæa opasnost za to postoji onðje, gdje je narodu pomuæen pogled u sebe, gdje se on ne osjeæa kao nešto posebno, nego tek kao dio neèesa, kao kap u moru, kao list na grani. Nemajuæi na taj naèin nešto svoga i bliskoga èime bi se zagrijao i oduševio, u èemu bi se izživio, što bi pazio i izgraðivao, ide on onda svim drugim putevima, samo ne vlastitim. Dolazi tu onda do pogubnog osjeæaja inferiornosti, koji ne da krenuti naprijed, skuèuje i prijeèi svaki podhvat, svaku akciju i djelatnost. Mnogo je energija, i pojedinaènih i opæih, radi ovoga osjeæaja propalo, jer on ne da postaviti na vlastite noge, te ponosno i samosvijesno krenuti naprijed, u život u progres. Narodi hoæe život, dužnost je stoga svake politike i kulture, da tu želju omoguæi i pomogne. Narodu se može u tome najbolje pomoæi prije svega jednim opæim nacionalndm odgojem, koji ima veæ na majèinom krilu poèeti, da se onda nastavi i produbi u školi nižoj i višoj, knjigom, novinom, priredbama, utakmicama, natjecanjima, kazalištem, nošnjom, obièajima itd. Uvijek i u svemu treba osjetiti vedri i osvježujuæi narodni povjetarac. Na stvarima, ljudima, dogaðajima, pojavama i djelima treba vidjeti nacionalni peèat. Nama Hrvatima potrebna je jedna duža perioda najèišæeg nacionalnog oduševljenja, odgoja i zanosa. Potrebno nam je to ne tek kao privjesak sadašnjeg politièko-socijalnog programa, nego kao svakidašnji kruh. Preveliki su propusti uèinjeni, i na nama je, da ih popravimo i nadoknadimo. Nakon toliko vjekova lutanja, tek smo sada došli na pravi i vlastiti put, sa kojega se ne smijemo pustiti više izbaciti. Bez svoje države, bez oznaka i simbola, koji bi nas jaèali u samosvijesti i uvjeravali o našoj vlastitosti i posebnosti, mi smo bili nadnièari zaposleni na tuðoj njivi, lišeni osjeæaja vlasništva, tog nužnog uslova za ljubav prema poslu i uspjeh u njemu. Postali smo specijalisti i struènjaci u ulozi opozicije i prigovaranja, ali nam je manjkala praksa stvaranja i podizanja, jer punim pravom, nijesmo htjeli suraðivati na onome, što nas je dnevno muèilo i ponižavalo. Mi smo bili zaboravili tko smo i što smo. U zabludi ili idealizmu, kako hoæete, mi smo pretoèili sebe u tuðe vode, da se izgubimo kao kapljica u moru, kao listiæ u krošnji. Vjekovna ugnjetavanja i sistematska navaljivanja na naše narodno biæe, napunila su nas nekom bojažljivošæu i stavila u poiožaj povuèenosti iz koje smo se bojali poviriti na svijetlo dana i pomoliti glavu, Svim moguæim teorijama i ideologijama bili smo kljukani, svu moguæu hranu smo dobivali, ali naš organizam slabio je, jer je oskudijevao na onome što mu je najpotrebnije: manjkala mu je ona specifièna i domaæa hrana, koja jaèa i krijepi. Da, jer se Hrvat može samo hrvatstvom snažiti, zanositi i preporaðati na novi i bolji život. Izmišljali su da nismo narod nego pleme, da nismo sposobni za posebni život, jer da smo previše maleni. Govorili su, kako nikada nismo bili sami, kako je uvijek netko drugi s nama upravljao. Upirali su s prstom u naš zemljopisni položaj i govorili, kako je on nepovoljan i opasan, pa se treba uz nekoga vezati. Odkrivali su naše grobove i pozivali se na naše mrtve, koji da su drukèije i stvarnije mislili, nego li mi zanešenjaci i utopisti. Listali su našu književnost i trgali pojedine izreke o našem tobožnjem srodstvu i bratstvu s nekim drugim. Krivotvorili su našu povijest, lažima su napunjali našu djecu i omladinu od puèkih do visokih škola. Pokvarili su nam jezik dodatcima sasvim tuðih rijeèi i izraza. Zabranili su nam vijati narodni barjak, koji podsjeæa na prošlost i pozivlje na okup. Promièba po kinematografima, kazalištima, novinama, brošurama i letcima, brisala je i gušila dnevno svaki trag naše nacionalne oznake. A posljedica svega toga bila je, da smo nacionalno ohlaðnili, zaboravili na svoju slavnu prošlost, zamijenili svoje tuðim i ulili u svoje kosti osjeæaj slabosti, manje vrijednosti i malodušja. Èovjek, koji bi se u takovim prilikama ipak uspio saèuvati i održati na hrvatskoj visini, upravo bi se zgražao gledajuæi, kako ljudi postaju slijepi, kako otupljuju i zaboravljaju, kako se navikavaju na najgore postupke. Zbilja zar nije žalosna svjedodžba za jedan narod, zar to ne znaèi njegovu propast, kad se njega ne tièe, kad se ne vrijeða, kad ne reagira i kad mu postane obièna i svakodnevna stvar, da na pr. Kao i pojedinci tako i mnogi narodi premalo se vrijeðaju, premalo ih boli, stoga i dolaze kasno do svoje slobode. Kamo sreæe da smo se mi Hrvati još više vrijeðali. Ako Hrvati nemaju iskustva, nitko ga onda nema. Ako se mi nismo mogli opametiti, onda ne zahtijevamo to od mkoga više. Ako se pak i nakon svih tih iskustava ne mislimo otrijezniti i suditi samo svojom vlastitom glavom, onda bolje da nas i nema. Ponavljamo opet: nacionalni odgoj u najširem smislu potreban nam je kao svakidašnji kruh i na nama je, da ga s toplom ljubavlju i èvrstom odlukom zapoènemo. Poèet æemo odmah u kuæi, u obitelji. Mi smo lanjske godine u »Napredkovom kalendaru« u radnji: Nacionalna uloga hrvatske majke, iznijeli ulogu i zadatak hrvatske majke u izgradnji Hrvatske, a i ovdje æemo neke momente iznijeti. Naša kuæa mora postati u pravom smislu rijeèi hrvatska kuæa! Sve ima govoriti i podsjeæati, da je to hrvatski dom. Mi se nalazimo u takvome položaju, da nam je upravo potrebno po danu i noæi hrvatovati, od praga do podkrovlja staviti peèat i znak na svaku stvarèicu. S nekom ironijom ulazili smo u kuæe naših dobroæudnih «purgera« i seljaka, pa sa smiješkom na ustima promatrali one njihove znakove i slike po sobama i zidovima, ali našu nacionalnu stvar toliko su naši neprijatelji zapustili i upropastili, da bismo svi trebali naše domove onako »seljaèki« na hrvatski naèin ukrasiti, da se svakog momenta sjetimo što smo i gdje smo. Treba raskužiti ovaj ne hrvatski zrak, valja se svuæi, skinuti sa sebe staroga èovjeka i obuæi u novoga, hrvatkoga. Izbacimo iz okvira sve one tobožnje »naše« velikane, prizore, momente, nošnje i datume, a stavimo u njih slike hrvatskih živih i mrtvih velièina, da nas njihov duh krijepi, probudi i oživi. Ukrasima, pjesmama, darovima, pokuæstvu, stvarima i obièajima, svugdje, dajmo izraziti stopostotno narodni i hrvatski duh, koji æe prožeti sve èlanove obitelji, da ih onda oèuva od svih ne hrvatskih utjecaja. Vrlo je važan ovaj hrvatski kuæni duh, osobito za one najmlaðe, za našu djecu, koja moraju veæ s majèinim mlijekom popiti žarko rodoljublje, koje ih kasnije u životu ne ee puštati krenuti s pravoga puta. Mi smo jako siromašni na èisto hrvatskim generacijama. Svaka je kroz svoje vrijeme imala nešto što ju je vodnilo i mlohavilo. Sad nam se nakon toliko vjekova pruža prilika da, slobodni od svih zabluda i predrasuda, odgojimo èistu hrvatsku generaciju, koja æe veæ u kolijevci i na majèinim grudima poèeti sa stvaranjem svoje hrvatske naravi. Hrvatski roditelji, a osobito naše hrvatske majke, moraju biti svijesne, da baš na njima leži važna uloga i da su dužne savjesno ispuniti svoj zadatak oko preporoda hrvatskog duha, koji se mora iz mrtvila uskrisiti na novi život. I u pogledu nacionalnog zanosa i duha mogu se primijeniti one Poglavnikove rijeèi: Iz ruševina i baruština moramo izgradit vrt i cvijetnjak. Treba nam nacionalnog duha i zanosa po školama puèkim, srednjim, struènim i visokim, jer su baš škole bile one tvrðave iz kojih se pucalo, jaèe i žešèe nego iz topova i mitraljeza, na hrvatski narod. Mi ih opet trebamo pretvoriti u tvrðave, ali naše tvrðave, iz kojih ne trebamo napadati nikoga ni osvajati, ali æemo iz njih upravo jurišati na mlada hrvatska srca, da iz njih istjeramo tuði duh i isèupamo kukolj, a posijemo vlastito sjeme na vlastitoj njivi. Naša omladina ne smije biti drugo nego hrvatska. Nacionalna obuka u našim školama ne smije biti tek neki dodatak i plus na ostale predmete. Ona mora postati princip, koji æe prožeti i obaviti èitav školski život i rad. Nije dosta tek kad i kad i prigodice držati hrvatska predavanja. Valja hrvatovat takoreæi svakoga sata i svaku stvar dovesti u vezu sa nacionalnom stvari. Mnogo se danas govori o takozvanoj »radnoj školi«. Pravo shvaæena i primjenjena doæi æe nam kao naruèena u službi naših nacionalnih potreba. Kada kažemo »u službi«, zgrozit æe se mnogi i prigovoriti, da to znaèi degradirati školu i staviti je u službu momentanih vrijednosti, a škola mora da služi opæim i univerzalnim, a ne lokalnim i nacionalnim istinama. Mi na to odgovaramo, da je škola i sredstvo i odraz kulture i to baš kulture »svoga« vremena i naroda, jer nije ni škola nešto što visi u zraku, nego je organski izdanak života, koji je okružuje. Isto su to uèenici i nastavnici u njoj. Zbilja, prava »radna škola« najbolje æe nam doæi, jer nacionalna stvar nema bolje i vjernije službe, od službe rada. I to ne samo rada u tjelesnom i fizièkom smislu, nego mnogo više u duhovnom pogledu. Aktivnost, spontanost, okretnost, elastiènost i stalna budnoæa najbolje su sredstvo, da se netko održi zdravim u svakom pa i u nacionalnom pogledu, jer se i ovdje može prodavati rog za svijeæu samo onima, koji nijesu navikli misliti svojom glavom i rasuðivati, nego sve primati za gotov groš. Kad se naše škole pretvore u radionice ruku i glave, u odraz nacionalne stvarnosti koja ih okružuje, kad od zbornica preko hodnika do razreda prostruji èisti hrvatski duh, onda se više ne bojmo škola, nego se od njih nadajmo svemu najboljemn. Školske knjižnice, laboratoriji, školske organizacije, igrališta, priredbe, utakmice, izleti itd. A istoj stvari moraju odsada služiti i sve naše kulturne i društvene ustanove, sve gimnastièke i športske organizacije. Mnoge od ovih do sada su služile svemu i svaèemu, samo ne hrvatstvu, ali od sada treba da budu samo hrvatske ili ih ne smije biti! Pod tobožnjom zastavom duhovnog i tjelesnog zdravlja, mnoge ovakve organizacije bile su kule i sjemeništa svega što nijeèe hrvatstvo. Jaèale su se mišice, ali ne da posluže napredku i obrani hrvatstva. Posjeæivale su se hrvatske planine, ali se lagalo da to nijesu hrvatske planine. Prireðivale su se utakmice i tu su izvrsni hrvatski športaši i predstavnici ulagali svoje znanje za tuðu, a ne vlastitoga naroda slavu! Baš zato od sada trebaju i naši športaši raditi i govoriti: Ima, ima Hrvata i bit æe ih uvijek! Iza nogometnog udarca, iza skoka u vis, bacanja kugle, trèanja, izleta, utakmice i priredbe, mora se uvijek nazrijevati hrvatski nacionalni duh i zanos, koii sve to pokreæe i kojemu sve služi. Trebamo hrvatskog športaša, koga svijest i Ijubav prema svome narodu pokreæe u radu sa napredovanjem i slavom. Šport mora postati sredstvo zdravlja i promièbe nacionalnog duha. Mi moramo, veli, odkupiti i nadoknaditi grijehe i propuste vjekova, zato je potrebno sve staviti u opæi pogon i mobilizaciju, da svak na svoj naèin i na svome miestu doprinese najviše što može obnovi i jaèanju organizma, koji je bio osuðen na ropstvo i smrt, a sada èeka na okrjepu. Nama su potrebna krugovalna-predavanja, promièbeni filmovi, kulturni žurnali, hrvatske kazališne i amaterske predstave, kratke i pouène knjižice za narod, pregledne zemljopisne karte, ukusne slike o krasotama naših gora, rijeka, gradova, sela i uvala, sažeti nadpisi po duæanima, kavanama, svratištima, parobrodima i željeznicama. Mjesto lažne »socijalne« literature, potreban nam je stvarni socijalni rad, povratak k našoj povijesti, gdje treba nalaziti graðu za lijepu književnost, jer nema ništa naprednijega, od nadahnuæa na izvorima slavnog narodnog duha, oèitovanog u junacima desnice i duše, u slavnim dogoðajima i pojavama. Naša nainovija povijest obiluje primjerima divljenja vrijednog rodoljublja, pa ih možemo upotrijebiti kao dragocjene kapitale u poslu oko širenja, jaèanja i cementiranja hrvatskog duha. Ukratko reèeno: I žive i mrtve treba pozvati na okup, mobilizirati i skupiti u red za rad oko obnove i izgradnje Hrvatske. Zlobnicima za prkos, a samoj stvari na neprocjenjivu korist, trebali bismo dan i noæ na sve moguæe naèine izgovarati ime Hrvatske, dok ne postane ono što mora postati: sastavni dio nas samih, kap krvi i kucaj srca. Jer i taj hrvatskj duh o kojemu je ovdje bilo govora, mora biti kulturno odreðen, a onda odgovarajuæim ljudima ostvaren. Èitava naša politièka borba protkana je naèelom: k zapadu! Sada kada je uspješno dovršena ne bismo mogli napraviti veæu nedosljednost i ludost, nego se vraæati natrag i tražiti kulturne staze, strane ovome dijelu svijeta. Zvonimirova i Tomislavljeva Hrvatska nek nam pokaziva put! Naša politièka borba koja nas je dovela do pobjede oznaèena je, dalje, žrtvama, disciplinom, borbom za pravdu, odporom protiv korupcije, nesebiènošæu i idealizmom. Kad smo se takvim plemenitim oružjem borili dok smo rušili, zar da ga sada pustimo iz ruke kad nam treba graditi vlastitu kuæu? Ne, mi se ne smijemo »demobilizirati«, nego istim mentalitetom i oružjem nastaviti borbu. Za dom spreman biti æe samo onaj, koji je zbilja podkovan i spreman poštenjem, znanjem i umijeæem, pa ne æe nièim praviti smetnje, nego æe glatko, kao šaraf na stroju, vršiti organsku funkciju na državnom aparatu; Mi æemo stoga uvijek u nacionalnom odgoju morati paziti, da nas ne prevari golo dizanje ruke na pozdrav, puko klicanje i manifestiranje. Vanjština i rijeèi ne sniiju nas zadovoljiti, nutrina i djela neka imaju rijeè. Važnije je ono u glavi, nego znak na kapi, pitajmo za srce, a ne za znakove na grudima. Èovjek kao takav sa èitavom svojom nutarnjom i kulturnom fizionomijom, uvijek i u svakome poredku igra veliku ulogu, pa æemo i mi strogo paziti i što i tko govori o hrvatstvu. Posebno treba naglasiti, da su nam potrebni ljudi od posluha i discipline! Neodreðeno i rušilaèko vrijeme, koje ne poznaje ni vrhovnog cilja, ni skale vrednota, obièno obiluje i na ljudima sliènoga duha, Ijudima, koji ne znaju ni što su ni što hoæe. Mi vrlo dobro znademo što smo, što hoæemo i što nam treba, pa nam je potrebit red u nama i oko nas. Autodisciplina i pokornost vojnika generalima, koji su s odliènim uspjehom položili ispit zrelosti, bezuslovno nam je potrebit, jer bez toga ne æemo nikada krenuti naprijed. Dosta je kavaniziranja, kritiziranja i stranèarenja, treba slušati, prionuti uz posao, savjesno vršiti svoje dužnosti i raditi. Na rad, na rad, na rad — morali bismo ove Kranjèeviæeve stihove uklesati na svakome mjestu. Duh rada treba sve prožeti, pjesma rada ima odjeknuti širom naše države, od istoka k zapadu, od sjevera k jugu. Samo rad nas može unaprijediti. I preozbiljno je naše vrijeme i prevelik je naš posao, a da bi svak mogao raditi i govoriti što hoæe. Imamo neprijatelja, oblaci tuðega duha još uvijek lebde nad nama i našim horizontom, treba nam jedinstva, posluha i sloge da ih rastjeramo. Zapovijed i èvrsta ruka mrska je onda, kad te hoæe uništiti i pretvoriti u nešto drugo, ali kad te hoæe izgraditi, popraviti i usavršiti u onome tvome, onda je ta ruka sveta, draga i blagoslovljena. Sloboda nije za svakoga nego samo za odabranike, za elitu duha i morala. Tko ne zna sam sebe voditi, treba da bude voðen od drugoga. Na kraju krajeva sve mjere koje se tièu naše individualnosti i slobode, moramo shvatiti i uzeti kao domaæe, kuæne i naše mjere, a u kuæi se uvijek misli na dobro sviju. Mi smo bili beskuænici, nakon mnogo vjekova imamo svoj vlastiti dom, moramo stoga znati, da u kuæi sve dolazi od svojih za svoje. Od svojih, od onih, koji su djelima dokazali, da nam hoæe samo dobro, ništa nije teško. Kad pod tim vidom budemo stvar promatrali, onda æemo sve mjere uzeti bez gunðanja i kritike. Naš je narod kroz vjekove pokazao, da hoæe život, saèuvao se usprkos svih nevolja i oluja i došao, Bogu hvala, u krasnu prigodu, da se razvije onako kako hoæe i kako mu odgovara. Dužnost nam je svoj narod, na svakom koraku podpomagati zdravim narodnim odgojem, radom i kulturom, koja odgovara njegovoj biti. Naš nacionalizam treba uvijek biti budan i živ, èist od svih dodataka u kulturnom i politièkom pogledu, koji bi ga mogli razvodniti. Lièno dotjerani, na izvorima narodne kulture nadahnuti, radom i disciplinom ureðeni, moramo uvijek biti za narod i: ZA DOM SPREMNI! Ministarstvo zdravstva NDH slalo je lijeènike u pomoæ srpskim izbjeglicama s Kozare i Potkozarja Dr. Mladen Petras, proèelnik Odjela za zdravstvo Ministarstva zdravstva Nezavisne Države Hrvatske, pozvao je 16. Meðu njima i Nikolu Vadkova 1903. Vadkov se oporavljao od operacije, ali važan državni zadatak nije trpio èak ni takav razlog za poštedu. Zadatak je glasio — idete u selo Mlaku kod Jasenovca pomagati velikom broju izbjeglica s Kozare i Potkozarja. Petrasa iz Ministarstva zdravstva još je jedna potvrda da je zbrinjavanje izbjeglica s podruèja ratnih operacija na Kozari organizirala tadašnja hrvatska državna vlast. Izvještaj Nikole Vadkova o njegovu radu u Mlaki može se proèitati u fondu 1561, dokumentaciji Službe državne sigurnosti SR Hrvatske, koja se èuva u Hrvatskom državnom arhivu. Izjava koju je dao 1945. Nakon struèno-znanstvenog skupa o Djeèjem domu u Jastrebarskom, održanog u kolovozu ove godine, pojavile su se kritièke opaske kako nije toèno da su zbrinjavanje kozaraèkog zbjega organizirale i vlasti NDH. No izjava Nikole Vadkova jasno govori o uputi koju je dobio od državnog tijela i njezinu uèinku. Veæ sutra nakon proèelnikove zapovjedi, bio je na putu u Jasenovac, zajedno s dr. Ondje su se prvo sreli sa zatvorenikom dr. Hermanom Grossom koji je imao slobodan izlaz iz logora. Vadkova i Silobrèiæa primio je i dr. Miljenko Gjivoje te ih uputio u Mlaku, selo istoèno od Jasenovca. Iako to Vadkov ne spominje, vjerojatno su na tom putu prošli kroz sam logor jer je onuda vodila cesta prema Košutarici, Mlaki i Jablancu, naseljima koja se nalaze istoèno od Jasenovca. Izbjeglice su usmjerene u Mlaku nakon prisilnog ili dobrovoljnog odlaska s poprišta bitke izmeðu njemaèko-hrvatskih postrojbi i partizanskih odreda okupljenih na prostoru Kozare i okolice. U Mlaki ih je doèekao kirurg dr. Klemenèiæ te dvije bolnièarke Hrvatskog crvenog križa, Cindriæ i Henigman. Na livadama pored Mlake bilo je mnogo ljudi. Pretežno starijih te žena i djece. Dio muškaraca, kaže, veæ je ranije odvojen u Staroj Gradiški i upuæen na rad u Njemaèku. Hrana je bila slaba iako su seljaci poveli sa sobom stoku. Veliki broj ljudi na malom prostoru, u lošim higijenskim uvjetima, stvorio je podlogu za širenje bolesti. Harao je krvavi proljev i svakog dana umiralo je nekoliko žena i djece. Vadkov i suradnici nisu imali dovoljno lijekova. Telegrafirali su u ministarstvo u Zagreb nije jasno odakle, s jasenovaèke željeznièke postaje ili iz mjesta , ali obeæane kolièine lijekova nisu stizale. Vadkov je razgovarao s Hinkom Piccilijem, jednim od voditelja radnog logora u Jasenovcu. Kaže da je saznao kako je za izbjeglice stigao pun vagon kukuruza i pola vagona soli, a Piccili je to skrenuo u logor za potrebe zatoèenika. Otišao je na razgovor s njim i dogovorio da se kukuruz ipak proslijedi u Mlaku. Piccili navodno nije htio dopustiti da se kukuruz samelje, jer za to mlin mora imati posebnu dozvolu. Vodila ih je Diana Budisavljeviæ koja o tome piše u svom dnevniku objavljenom u Zagrebu 2004. U njezinoj pratnji bilo je i nekoliko sestara Hrvatskog crvenog križa. Budisavljeviæ i sestre su govorile majkama da daju djecu u Zagreb, da æe tamo djeci biti lijepo jer æe biti smještena u djeèjim domovima, bolje no u vlastitoj kuæi. Uskoro su majke poèele prilaziti stolovima na kojima se obavljalo popisivanje. O tome postoji i filmski zapis, op. Iskaz lijeènika Nikole Vadkova pokazuje da izbjeglice iz Potkozarja i Kozare i njihova djeca zapravo i nisu bili u logoru u Jasenovcu. Bili su smješteni na privremenom prihvatnom prostoru u selima Mlaki i Jablancu, u blizini logora u Jasenovcu. Odatle su preseljavani u slavonska sela stariji, majke i djeca ili u djeèja prihvatilišta u Sisku, Zagrebu, Jastrebarskom, Gornjoj Rijeci i drugdje. Zatim su, u dogovoru s nadbiskupom Stepincem i Karitasom, rasporeðivani i udomljavani u obiteljima u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Dopis je objavljen u knjizi Antuna Miletiæa, Koncentracioni logor Jasenovac, knjiga IV, Gambit, Jagodina, 2007. Mnoštvo informacija o sudjelovanju organa vlasti Nezavisne Države Hrvatske o zbrinjavaju djece s Kozare daje i Æiril Petešiæ u knjizi, Djeèji dom Jastrebarsko, dokumenti, Zagreb, 1990. O naravi ustaštva Narav ustaštva razlièna je od naravi stranaka. Stranke se raðaju iz suprotnosti dnevnih protuslovnih èarkanja, gdje se ljudi èesto puta zaintaèe na nuzgrednim distinkcijama. Ustaški pokret je po svojoj dinamiènoj snazi elementaran i iskonski, te je kao orkan zameo i bezpredmetnim uèinio beskonaèna pravdanja. Ustaštvo crpi snagu iz prošlosti. U njem je prozborila krv preða, i njihova htijenja su opravdanje ustaških nastojanja. Ta živa i nepobitna veza s djedovima oèituje se u stalnom obraæanju i pozivanju na prošlost. Ustaštvo prisluškuje šapatu pletera i steæaka. Ono izranja iz prošlosti kao blistava pojava i gaji odanost prema velikoj prošlosti ne manje nego Samuraji. To zajedništvo s preðima je mistika njegova postanja. Ustaštvo je hrvatska pravda. Ta je pravda stoljeæima zaturivana. Danas se pojavila s neumitnim znakovima: vagom koja mjeri hrvatskom mjerom i maèem koji utvrðuje pravdu ustaškom odluènošæu. Ustaštvo je preèišæeno hrvatstvo. Hrvatstvo je kroz povijest natrunjivano nehrvatskim pojmovima: preširoko shvaæenim vjerskim sustavima, koji se u meðusobnoj borbi nisu osvrtali na probitke i život hrvatstva; habsburgovštinom i maðaronstvom; slavenstvom i jugoslavenstvom; internacionalizmom bilo seljaèkim bilo radnièkim. U ustaškoj retorti su sagorjeli svi nadomjestci. Ostade samo hrvatstvo èisto kao zlato, sveto i neprocjenjivo. Ustaštvo je toliko nesvakidašnja pojava, da svaki iole objektivan èovjek mora — kao putnik, koga zapanji velièanstvenost gotske katedrale nekog grada — zastati pred njegovom idejnom konstrukcijom. Tko postane ustaša, ako je savjestan, ne može nikad reæi, da je dostatno i savršeno izvršio zahtjeve, koje ustaštvo postavlja. Toliko je naime visok i nadprosjeèan idealni, moralno i nacionalno, lik Hrvata-viteza, ustaše. Kao takvo, ustaštvo je izazvalo kao neprijatelje sve one, èija je bitnost u opreci s ustaštvom. I po oznakama takvih, koji na nj reže, poznat æete ga: Ako graðanin neopravdano krivi ustaštvo za smanjen obrok kruha, onda se sam otkriva, da ne može — mimo èasovitu udobnost — težiti za ostvarenjem povjesnih svjetlih istina; ustaštvo je slièno ognju iz mistiène prièe, koje gori nad barom u noæi. Ako ustaštvo optužuju samo zbog odluènosti zahvata, onda mu daju dobru svjedodžbu za muškost držanja, jer ide putem, kojim ga oni ustruèavahu se pratiti. Ako ga bogataši ne vole, znak je, da je raslina poštenog porijetla i upuæuje na ustašku bezkompromisnu borbu za društvovnu pravdu. Ako se ustaštvu predbacuju kao grijesi dogoðaji, kojima nitko ne zna pravo lice, predbacivat æe to redovito sveci, koji imaju jedan jedini grijeh, da nikad nisu uèinili ništa dobra. Ustaštvo je iznad svakidašnjice. Ono je izraslo iz povijesti kao dijete povjesne pravde i sredstvo povjesne Nemeze. Prodire u buduænost osvajajuæi je. Ustaštvo je zavjet preða, a svijetla i buduæa povijest, drevno hrvatsko poštenje, a nova i ognjena savjest. Hrvatska istina u zenitu. Osim Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj ne može i ne smije postojati ni jedna druga pravoslavna crkva Prije 1. Zato jer je Dvojna Monarhija bila složena država nije moglo doæi do sjedinjenja ovih crkava u jednu jedinstvenu crkvu koja bi imala zajednièkog poglavara. Uostalom, tadašnjim vlastodržcima išlo je u raèun da ova Crkva ostane razcjepkana, jer se lakše moglo utjecati na svaki dio posebno. Nakon Versailleske odluke 1918. Ne vodeæi raèuna o pravima tih crkava, srbijanski je episkopat bez pitanja tamošnjeg pravoslavnog sveæenstva i puèanstva donio odluku o njihovom prikljuèenju Srbskoj pravoslavnoj crkvi i o stvaranju nove srbske patrijarhije u Beogradu s titularnim sjedištem u Peæi i Sriemskim Karlovcima. Što je dalje bilo svi znamo. Osnutkom Hrvatske pravoslavne crkve 1942. Novim crkvenim ustrojstvom išlo se za tim da se Pravoslavna crkva u Hrvatskoj posve oslobodi uloge koju joj je nametnula Srbska crkva i da se posveti svojoj pravoj zadaæi. Kakav æe biti položaj Hrvatske pravoslavne crkve opisao je Poglavnik dr. U pravoslavlje ne dira nitko, ali u hrvatskoj državi ne može biti Srbske pravoslavne crkve! Zato, jer su svagdje na svietu pravoslavne crkve nacionalne crkve. Hijerarhièki je Srbska pravoslavna crkva voðena po državnoj vlasti Srbije. Srbija i njezini državni predstavnici,postavljaju patrijarha ili bar u najmanju ruku pretežno sudjeluju u njegovom postavljanju, a od njega ovisi èitava družtvena hierarhija, od župnika do kapelana. Sve to ovisi o državnoj vlasti Srbije. To može biti u Srbiji, možda je to moglo biti i u bivšoj nesretnoj Jugoslaviji, ali u Hrvatskoj to ne može i ne æe biti! U državi Hrvatskoj mogu biti internacionalne crkvene organizacije, koje ne ovise ni o jednoj državnoj vlasti, jer ima i takvih organizacija. Ali ako crkvena organizacija nije internacionalna, ako je partikularna, onda ona može biti samo hrvatska, onda može biti samo takva crkvena organizacija koja u svom duhovnom radu vrši i uživa podpunu duhovnu slobodu, slobodu savjesti ali u svim drugim stvarima mora biti pod nadzorom hrvatske države i njezinih vlasti. U nikakovu ruku ne æemo dozvoliti da bilo koja crkva postane politièkim sredstvom, napose sredstvom uperenim protiv obstanka hrvatskoga naroda i hrvatske države. Zato æe pametni ljudi kojima je do narodnih i vjerskih probitaka znati se snaæi, znati skupiti glave i prouèiti , promisliti i to pitanje na zadovoljstvo pravoslavlja, na zadovoljstvo naroda i na probitak hrvatske države riešiti... Marka deputecije koje je narod iz pojedinih krajeva države slao da pred državnog poglavara iznesu njegove potrebe, želje i pritužbe. Jedna od tih deputacija bila je i ona dosta brojna deputacija seljaka iz okolice Sunje, koju je dr. Paveliæ primio u Jelaèiæevoj dvorani. Jedan od njih mu je ukratko obrazložio da su oni svi pravoslavne vjere i da su se dogovorili i odluèili da preðu na katolièku vjeru, pa da su došli da ga zamole da odobri njihovu odluku. Iznenaðen takvom odlukom, dr. Ja kao poglavar države, kao i moja vlada, te sve državne oblasti, smatramo sve vjere, koje zakonito postoje u našoj državi, jednakopravnim i slobodnim i kao takovi nemamo nikakva interesa na tome da vjernici bilo koje vjere prelaze na bilo koju drugu. Dakle, kako god mi je žao da ne mogu udovoljiti jednom izaslanstvu naroda, molim vas da odustanete od vašega zahtjeva... Ja sam prosti seljak, ali sam veæ evo vidiš podobro star i duge godine u mom životu dale su mi i neku nauku koje morda mnogi dokturi i profesuri u njihovim školama, pa ni mnogi popovi, nisu mogli nauèiti. Ma i kao seljak na svom gruntu, makar i nije velik, kao otac familije imam veæ lijepi broj velike unuèadi i ponešto i praunuèadi i znam dobro da u jednoj kuæi ne mogu biti dva gospodara. Kad se to dogodi težko kuæi i familiji. A ja znam i to da ako u jednoj kuæi nema prave sloge onda propada kuæa, a Boga mi, kad propane kuæa propada i familija jer u takvoj kuæi nema mira ni Božjega blagoslova. Naši su pradjedovi Bog zna od kada u ovoj zemlji punog svakog Božjega dobra. U ovoj našoj domovini uvijek smo živili ovdje s našom braæom katolicima kao prava braæa i u najveæem prijateljstvu jedni smo druge poštovali i meðuse se pomagali. Nikada se nije pitalo jesi li ove ili one vjere, nego samo jesi li dobar i pošten èovjek, jesi li dobar gospodar u kuæi, dobar otac, dobra mati, dobar sin, dobra kæer, dobar brat, dobra sestra, vršiš li svoju dužnost prema obæini, županiji, državi, plaæaš li u redu poreze kojite pripadaju, jesili služio Cara i jesi li bio dobar vojnik ili nisi. Tako je to išlo dugo, tako mi je kazivao i moj pokojni otac, a tako je to bilo i još za moje mladosti. Ali eto, žalibože, ti naši dani što sam ih ja u maldosti proživio, pa do kada sam veæ bio odrastao èovjek, bili su zadnji lijepi dani. A onda je došla nesreæa, ona što je zovu nekom stranjskom rijeèi, odnijeli je ðavli, kako joj kažu, neka propaganda, što su je donijeli oni bezposlice i landravci koji poèeše vuæi se po selima i rušiti mir i bratstvo meðu narodom. Prokleo ih Bog njih i njihovu propagandu. I od tada sve ode po zlu. Kako i zašto bi sada morali postati Srbi, kad smo u Hrvatskoj, a ne u Srbiji? Svi su pravoslavni Srbi gdje god oni živili. Zar vi ne svetkujete svetog Savu, zar mu se ne molite i zar ne slavite krsnu slavu svetoga Save, zar ne znate da je sveti Sava bio Srbin, brat srbskoga cara i da je on osnovao srbsku pravoslavnu vjeru? Ali propaganda je išla dalje i s vremenom i popovi i oni mlaði poèeše puhati u isti rog. Poèeše i oni srbovati i govoriti o srbstvu. I narod poèe vjerovati. Kako i ne bi kad to i pop govori. Pa onda doðoše izbori, izbori obæinski, pa onda županijski i saborski. I oni od propagande, pa i popovi i uèitelji govoriše narodu da mi trebamo praviti našu stranku, srbsku stranku, i raditi protiv hrvatskoj stranki. I od glasovanja pomalo se prieðe na tuènjave, na kamenje, pa i noževe. I od tada ne bi više mira. A poslije kad doðe Jugoslavija nesreæa prevrši sve mjere. To Ti dobro znaš, to znamo svi mi. Znamo što se dogaðalo i ne trebam Ti o tome govoriti. Došlo je vrieme kada nas je ta prokleta propaganda razdijelila, uèinila nas neprijateljima jedne drugima, a to je dovelo do svaða, do ubijanja, do osveta i do najveæe nesreæe meðu narodom jedne te iste zemlje, a to samo zato što nismo bili svi jedne vjere, nego razdjeljeni na katolike i pravoslavne. Ali sada je dosta toga! Neæemo više da budemo razdijeljeni od velike veæine naroda, neæemo da od naše vjere neprijatelji prave svoju špekulaciju i neæemo da i naša djeca opet kad doðu u prilike koje smo mi preživili trpe što smo mi s toga trpili. I kao što je jedan Bog, jedan Krist, jedna Bogorodica, jedan krst i jedna vjera, neæemo više da plaæamo raèune za tuðu politiku koja je neprijatelj ove naše zajednièke zemlje i države. Odluèili smo da se ujedinimo s veæinom naroda u jednu crkvu kao što smo ujedinjeni u jednoj zajednièkoj domovini i u jednom zajednièkom životu. I zato smo došli k Tebi i molimo Te da nam pomogneš i da Ti odrediš da nam se olakša izvesti našu odluku i da nas u tome nitko ne smeta. I došli smo da Ti èuješ sve to iz naših usta, da tu drugi ne mogu reæi laži i da Te prevare, jer Ti si glavar države i moraš znati pravu istinu i pravo mišljenje Tvoga naroda -. To su bile rieèi staroga seljaka, razborita èovjeka koji je svojim zdravim razumom i pouèen vremenskim izkustvom posve razumio nesreæu koja zadesuje narod razdieljen vjerom što su mu nametnuli dogoðaji i kobne posljedice što ih za sobom vuku nesretni ekperimenti s kojima se hoæe izrabljivati vjeru u politièke svrhe, kao što je to i danas u praksi u našem susjednom Iztoku.